"Plenki uopće ne vlada strankom, a želi na izbore"
Cijela zemlja je paralizirana, ali ne samo zbog snijega. Paralizirani su svi sustavi odlučivanja. Andrej Plenković je talac koalicijskih partnera i manjina, Agrokora i Martine Dalić, vlastite slabosti u stranci. S tako vezanim rukama i nogama ni puno odlučniji, abruptniji čovjek, ne bi mogao učiniti puno. A Hrvatska je postala talac slabe vlade, koja, i da hoće, ne može učiniti ništa korisno. Anemičnija od premijera jedino je oporba. Most i Živi zid, plus SDP, žele glasovanje o povjerenju Martini Dalić kako bi natjerali sve aktere vladajuće većine da preuzmu odgovornost za potpredsjednicu koja je todorićevštinu zamijenila ramljakovštinom.
Najsnažnije to želi Most, kojemu bi se, osim Živog zida i SDP-a, trebali pridružiti članovi Amsterdamske koalicije. No ni ti pregovori nisu tekli glatko jer je IDS tražio suglasnost o ratifikaciji Istanbulske konvencije, koja je Mostu krajnje nesimpatična, ali su se nekako ipak nagodili. Svi su, dakle, u pat poziciji. U njoj je čak i Plenkovićeva unutarstranačka oporba, koja ga ne može srušiti iz dva razloga. Prvi je da nemaju boljeg od ovog poliglota, a drugi je da bi mnogi koji bi rušili Plenkovića sami sebe poslali u mirovinu...
Time bi sa 16.000 pali na 5000 kuna i bili osuđeni na potpunu anonimnost, no naši političari, znamo to, nisu idealisti, a kad god se nađu u poziciji da biraju između novca i domoljublja, zna se što će odabrati.
U tom je stiješnjenome manevarskom prostoru - zbog kojeg je cijela Hrvatska osuđena na laganu ali neumitnu propast, jer ostaje zakopana u živom blatu dok se svi drugi mijenjaju - Andrej Plenković ugledao šansu za preokret kojim bi konsolidirao vlastitu poziciju.
- Andrej Plenković sprema blitzkrieg - kaže naš izvor dobro upućen u zbivanja u stranci pa objašnjava:
- On i njegovi ljudi ubrzano privode kraju statut, koji bi mu na unutarstranačkim izborima omogućio pobjedu. Plenković sad važe trenutak u kojem će raspisati izbore u HDZ-u. Vrijeme nije na njegovoj strani, pa bi se to moglo dogoditi već u travnju...
Vrijeme, doista, ne radi za predsjednika HDZ-a i premijera Hrvatske. Priča s Agrokorom razvija se loše. Očekuje se negativna arbitraža i u slučaju plinskog biznisa s MOL-om, koja bi državu mogla stajati nekoliko milijardi kuna, a gospodarski rast usporava. Struja Martine Dalić – iza koje se nazire Borislav Škegro – preuzela je Todorićevo carstvo, a u paketu s njim i političku budućnost HDZ-a i Andreja Plenkovića, kojemu, uz takve saveznike, protivnici ne trebaju.
On ih, na njegovu sreću, izvan stranke i nema. Od 1993. godine, kad je Ivica Račan s SDP-om potonuo na nekih pet posto, Hrvatska nije bila ovako isporučena na milost i nemilost jednoj stranci. Sve važnije sudske institucije pod nadzorom su HDZ-a, koji drži i Vladu, Sabor, Pantovčak, HRT, Državno sudbeno vijeće, HAZU... Utoliko ključni prostor borbe za vlast u Hrvatskoj i jest vrh HDZ-a.
Andrej Plenković je nedavno, razmećući se u Strasbourgu na pet jezika, Trgu žrtava fašizma poslao poruku da nema konkurencije. On je, međutim, primjer izrazito nevoljenog vladara kojeg bi stranka sutra dekapitirala – samo kad bi se usudila. No HDZ je poznat po tome da sluša predsjednika bez obzira na to tko je on i što je, dok god ih drži na vlasti i u blizini blagajne. Predsjednik HDZ-a ne mora biti mister simpatičnosti. No iako ih Plenković drži na vlasti, u stranci se spremaju za izradu završnog računa, na stranačkim izborima, gdje će sigurno doći do odmjeravanja snaga, po načelu “ili mi ili on”...
Desnica u stranci ne voli Plenkovića, ali ne voli ni on njih.
- U stranci danas imate četiri struje - nastavlja naš izvor i pojašnjava:
- Jedna je Plenkovićeva, i to su ovi mladci – Ressler, Milić, Pavić, Ćorić, te Davor Božinović i Martina Dalić, koja je politički zombi. Druga je struja Brkićeva, treća je Karamarkova, a četvrtu čine mladi nezadovoljni HDZ-ovci, tu su Marin Strmota, gradonačelnik Vukovara Penava, gradonačelnik Dubrovnika Franković. Oni su snaga u porastu jer su mladi, nekompromitirani, idealisti koji imaju na umu dobrobit domovine. To je pokazao Strmotin prosvjedni čin davanja ostavke usred konferencije za novinare - kaže naš sugovornik, koji je dobro upućen u gibanja na stranačkoj desnici.
U vrhu stranke, koji je bliži Plenkoviću, tvrde da su sve to izmišljotine i da ni Penava ni Franković nemaju nesporazuma s vrhom stranke te da ni Brkić i Plenković nemaju nesporazuma. Karamarka opisuju kao neuskrisiva političkog mrtvaca, pogotovu nakon pravorijeka o sukobu interesa. Može li Plenković dobiti vlast u HDZ-u ako je njegova samo jedna od četiri struje u stranci, i to ona koja veću podršku ima samo u vrhu? U njegovoj osobnoj blizini?
Tiha oporba vođi misli da ne može, ali nisu sigurni jer do sada protiv Plenkovića nije bilo pobune. Bilo je samo otkazivanja poslušnosti i podrezivanja krila – u Požegi, Hrvatskom nogometnom savezu i drugdjae. Andrej Plenković je jednako nesiguran: kad bi bio uvjeren da može dobiti unutarstranačke izbore, on bi ih doista raspisao u travnju, ali on to nije siguran. Ipak, neki argumenti su na njegovoj strani. Kad bi, naime, Plenković raspisao unutarstranačke izbore i kad bi stranka izabrala novog vođu, to bi značilo pad Vlade, odnosno izbore. Na izborima bi HDZ teško dobio većinu dostatnu za formiranje vladajuće koalicije. Iza ugla ih čekaju stari dobri Most i Živi zid. HNS ne može preživjeti nove izbore, ta je stranka u svakom budućem parlamentu otpisana.
Sama ne vrijedi ništa, SDP-ovu podršku je izgubila, a HDZ-ovu ne može dobiti jer bi to za HDZ bilo pogubno. HDZ-ovci koji bi inicirali rušenje Plenkovića osudili bi na političku smrt barem 20 svojih kolega iz stranke, koji se također više nikad neće naći na listama, pa bi takvo ponašanje bilo samoubilačko. No i ovdje postoji zamka. Karamarkovi ljudi mogu srušiti Plenkovića zato da sruše Plenkovića, bez dodatnih dobitaka. Njima bi to bilo dovoljno. Osim ako Plenković ne bude jedini kandidat za predsjednika stranke.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Četvrta, Stierova struja – koja računa na preuzimanje vlasti u stranci – računa više idealistički nego pragmatički: oni smatraju da je za državu kucnuo presudan čas i da će svako daljnje oklijevanje značiti nastavak propasti.
Sve to Plenković zna i zato oklijeva – jer tu nema jasnog izlaza.
- Stvar s Agrokorom je otišla daleko, a ići će još dalje jer stranka želi micanje Martine Dalić - kaže nam sugovornica iz HDZ-a.
- Ona nije stranački čovjek, mnogi su uvjereni da ona stoji u mutnoj vodi, a stvarno vjeruju da Plenki nije imao prste u tome, da nije znao i da je u nju imao bezgranično povjerenje. Što se tiče Marina Strmote, on je totalno nebitan lik. On je došao po nekom stranačkom ključu, po logici: ‘Hajde da uzmemo nekoga po stranačkom ključu, a da je iz Zagrebačke županije, da je obrazovan itd’.
No sad se vidi da ljude koji ne kuže politiku ne treba angažirati.
- Mislim da još postoji ekipa koja želi vjerovati kako Plenkiju ide dobro i da će se jednog jutra osvijestiti kao političar i kao lider koji zna djelovati; koji zna raditi. Oni su vjerovali u njega kao lidera, a on je diplomat. Ti kao lider trebaš donositi odluke. Točka. A on ih ne donosi. A ona njegova izjava da neće dopustiti nikome da mu diktira odluke, kako možeš to reći – halo, pa on ima dvoje djece - dodaje naša sugovornica...
Nastavlja inventuru Plenkovićevih problema.
- Oko njega su ljudi bez stranačke podrške i u stranci ne znače ništa – Ressler, Tena, Milić, to su mladi ljudi koji nemaju stranačke baze, oko njega su i neki ministri, poput Gabrijele Žalac i Nine Obuljen, koji isto nemaju uporište u bazi. Bismo li tu svrstali i Ćorića? Nisam sigurna. Nisam sigurna ni za koga osim za Obuljen i Žalac, čak bi i Zdravko Marić preživio da dođe neki novi premijer. Božinović i Dalić su tu, uz njega, i to je to.
Naša sugovornica dodaje da Plenković nema kontrolu nad županijskim organizacijama.
- Ljudi misle da se strankom nitko ne bavi, što dokazuje situacija u Osijeku, Požegi i nekim drugim gradovima, gdje se nitko nije bavio problemima koji su postojali: Ljudi su ljuti na Kapulicu jer je išao vaditi neke Pašalićeve ljude po terenu pa se usosio.
Ali njega je isto Plenki doveo, kaže ona pa nastavlja:
- Što se tiče Vasine struje, mislim da Vaso ima, za razliku od Plenkija, puno veći ugled na terenu. On se javlja na telefon, obilazi stranačku bazu. Mislim da svi čekaju da Plenki posrne. Oni ga neće rušiti, ali čekaju da on posrne jer vide da sve ovo ide u vražju mater. No čak i u Vasinoj ekipi ima ljudi koji vjeruju da će se Plenki probuditi i da će se ponašati kao lider i predsjednik HDZ-a.
- Što se tiče Stiera, on kao Luda Mara obilazi teren, kenja protiv Plenkija, no čovjek koji je HDZ doveo da koalira s Mostom i puše za vrat Željki Markić u HDZ-u može proći samo onda ako tu stranku vodi netko poput Karamarka. Takvo desničarenje ne prolazi. On pokušava oko sebe okupiti neku ekipu nezadovoljnih poput Mire Kovača, no svi su oni nerealni i misle da mogu biti predsjednici HDZ-a. Oni su vrlo nerealni. Pogledajte ovo. Davor Ivo Stier je na funkciji političkog tajnika, a Miro Kovač na funkciji međunarodnog, no njihova komunikacija je na nuli, a obojica su na crnoj listi kod Plenkija!?
- A što vam govori - nastavlja naša sugovornica- to što stranka ima međunarodnog tajnika i političkog tajnika koji nemaju dobar odnos s predsjednikom? To znači da stranačke strukture ne funkcioniraju, kao i to da se predsjednik stranke ne bavi samom strankom ako su mu na dvije čelne funkcije ljudi kojima ne vjeruje.
Naša sugovornica ne vjeruje u stranačke izbore u dogledno vrijeme jer misli da Andrej Plenković nema iole respektabilnu logistiku.
- Blitzkrieg? S kojim ljudima? Varaždinska županija. Hoće li Anđelko Striček glasati za njega? Darko Horvat, Karamarkov čovjek, u Varaždinu? On neće biti za Plenkovića, iako ne bi bio ni za Karamarka. Nije budala da stane na stranu čovjeka koji je srušio svoju vladu. Karamarko je uvijek bio drag dečko, ali ga nitko nije doživljavao kao lidera. Karamarko, da sad napravi nekakvu tribinu, koliko bi mu ljudi došlo? Koliko ljudi njega želi kao lidera? Uz njega može biti nekoliko ‘ljudi s ruba’, da se izrazim na Kolindin način, ali ne više od toga - dodaje naša sugovornica pa nastavlja kadrovsku analizu:
- Stevo Culej pripada Karamarkovoj struji, no mislim da bi prije išao uz Stiera nego uz Karamarka... Plenkijev blitzkrieg moguć je ako imaš ljude s kojima to možeš odraditi po terenu, a on ih na terenu nema. Nema ih u Vukovaru, ni u Splitu otkad je Andro bolestan, nema ih nigdje. Naša zemlja boluje od kronične odsutnosti ‘leadershipa’. Zar mislite da će Kalmeta ili Dado Milinović dati podršku Plenkoviću? Pa to je znanstvena fantastika. On nema ljude. Ako hoće blitzkrieg, mora imati 20 ljudi po županijama koji će povući za njega. Koga da povuče iz Požege? Franju Lucića? Darka Puljašića, gradonačelnika Požege? Ići će s Tenom Mišetić? A on i dalje beskrajno vjeruje Davoru Božinoviću i Martini Dalić, pa bih ja tu razlučila dvije strane: funkcioniranje Vlade i HDZ-a. On kao premijer ima kontrolu u Vladi, ali se u stranci nije pokazao kao lider. Što se tiče Strmote, čovjek nije dolazio danima na posao prije ove ostavke, pa je onda na presici Vlade dao ostavku. Pa ja bih mu noge polomila! Daj mi pet mjera koje ti možeš napraviti. Ako ih nemaš, goni se - zaključuje naša sugovornica.
No nije samo Strmota čovjek koji nema pet mjera. Nema ih ni premijer.
- Da je Plenković neka grčka ili rimska skulptura, ja bih ga prikazala s vagom u ruci jer on neprestano nešto važe i odvaguje - kaže nam druga sugovornica iz stranke. S takvom neodlučnošću neće ništa postići.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
No kupovanje vremena znači prodaju šansi. Idući mjeseci neće biti nježni prema premijeru. Najkrupniji kamen koji mu visi oko vrata jest Agrokor, ali on nipošto nije jedini. U utakmici s Agrokorom teško može osvojiti bodove. Ode li tvrtka u stečaj, teško će se spasiti. Dođe li do nagodbe, otpisi će biti veliki, od 70 do 80 posto, pa će mnogi biti jako nezadovoljni i činjenica da nisu otišli u stečaj bit će im dostatna za utjehu, ali nedovoljna za radost. Greške koje su kadrovi Martine Dalić i Borislava Škegre napravili pod okriljem ‘lexa Agrokor’ stvorile su veliko ogorčenje u zemlji. Mnogi građani sad su postali svjesni da hrvatska politička elita uvijek generira zakone s ciljem pljačke i perušanja građana, a ne općeg dobra. Ako je čak i pošteni Plenković poslužio tek kao karakterna maska za isisavanje novca iz Agrokora, što onda očekivati od bilo koga drugoga? Takva logika građane neminovno vodi prema antisistemskoj stranci, Živom zidu, koji uzima glasove SDP-u, ali nije podoban za koalicijskog partnera. To u HDZ-u znaju, kao što znaju da će nakon udara Agrokora slijediti i drugi, a tu je i trajni egzodus...
U tom su ozračju, uvjeravaju nas dobro upućeni izvori, HDZ-ovci počeli kovati rezervni plan opstanka:
- U HDZ-u razrađuju opciju spasa, koja sadrži nekoliko elemenata. Prvi je da će Živi zid pustiti da se razmahuje sve do izbora za europski parlament. Tu im nisu opasni, ne zadiru u njihovo biračko tijelo, a destruiraju SDP. Pa svatko vidi da je Ivan Pernar mladim i razočaranim ljudima deset puta uvjerljiviji nego Davor Bernardić. Usto će formirati i jednu kvazilijevu stranku, koja bi trebala osigurati put SDP-a na 15 do 18 posto podrške; tad će HDZ dobiti ortaka za veliku koaliciju,
No kad prođu europarlamentarni izbori, srušit će Živi zid, što im neće biti težak zadatak jer ih imaju na pladnju. Znaju sve o financiranju te stranke, znaju sve o njenim vodećim ljudima, i probušit će ih kao balon. Ivica Relković ovih je dana sve svoje snage usmjerio na stvaranje Mosta 2, koji bi originalnom Mostu u većini izbornih jedinica trebao uzeti dio glasača i spustiti ih ispod pet posto, dakle onemogućiti im osjetniji izborni uspjeh. Sad je u pripremi i osnivanje jedne nove ‘lijeve’ stranke pod patronatom HDZ-a. Ona bi trebala Bernardićev SDP spustiti na razinu na kojoj postaju idealan ‘junior partner’ za veliku koaliciju s HDZ-om. U toj igri obje strane dobivaju. Bernardićev SDP dobiva mjesto prvog potpredsjednika Vlade i nekoliko resora koje socijaldemokrati tradicionalno preferiraju... Time otpadaju i manjine i antisistemske stranke, ali HDZ i SDP dobivaju od četiri do osam godina mira.
Na blogu Ivice Relkovića, koji se zove Besplatna politika, ispisana je projekcija prema kojoj bi, da su izbori u ovom trenutku, HDZ bio nadmoćan pa bi dobio 70 mandata, a SDP bi dobio 40. Relković je tu procjenu radio na temelju zadnjega Crobarometra u 2017. godini.
- U ovom trenutku ni HDZ-u, ni SDP-u, ni Mostu ne odgovaraju parlamentarni izbori, pa ni “Amsterdamskoj koaliciji”, HNS-u, Nezavisnima za Hrvatsku… Parlamentarni izbori odgovaraju jedino Živom zidu. Na njihovu žalost, rast rejtinga im se možda događa u krivo vrijeme - napisao je Relković pa dodao:
- Sjetimo se samo ORaH-a i Mirele Holy. Imali su čak i drugu poziciju u jednom trenutku. Ali pred Hrvatskom nisu bili parlamentarni izbori nego predsjednički. A tu su napravili katastrofalnu pogrešku. Pa i sam Živi zid je imao početkom 2015. iznad deset posto, ali je izbore dočekao ispod praga u svim osim u Sinčićevoj, sedmoj izbornoj jedinici.
Ni sad pred nama nisu parlamentarni nego nikakvi izbori u 2018., a prvi sljedeći su europarlamentarni za dugih godinu i pol dana. Zatim predsjednički za dvije godine. Parlamentarni su za pune tri godine. A do tada, kako se ono kaže, ‘ko živ – ko mrtav’ (politički, naravno)...
Stranke, njihove reputacije i izborne šanse podložne su, dakako, velikim turbulencijama, volatilne su kao dionice na financijskom tržištu. No znamo Hrvatsku - tu se formiraju karteli, trguje se informacijama, utjecajem, novcem, stanovima, dossierima, imovinom. S SDP-om ne treba trgovati - prirodni antitalent njihova vođe tu će stranku, čak i ako se ne formira neka nova satelitska ljevica, spustiti na poželjnu razinu. To znači da bi - unatoč toj dinamici - velika koalicija mogla biti iduća etapa u političkom životu Hrvatske. Pitanje je koje je od dva realna rješenja gore - velika koalicija ili koalicija bilo koje od tih stranaka sa Živim zidom. Moguća je i takva havarija SDP-a, Živog zida i Mosta nakon kojih bi HDZ mogao vladati samo uz pomoć manjina. Talijanski scenarij iz sredine ‘90-ih - kad su se dvije najveće stranke, demokršćani i socijalisti, raspali, nije obećavajući čak ni ako bi bio moguć u Hrvatskoj - Italijom je sve donedavna vladao ocvali Berlusconi, koji se opet želi vratiti na vlast, dok se alternativa - pokret Sedam zvjezdica - ne čini ništa boljom od prethodnika.
Hrvatska pred sobom nema povoljan scenarij. Demografski izumiremo. Politika se vodi načelima negativne selekcije. Ona pod kontrolom drži javna poduzeća jer je tamo izvor novca i moći. Drži sudove, drži kulturu. No politika nije jedino izvorište te pošasti. Riječ je i o dubokim kulturnim matricama koje - bez obzira na to tko vlada ovom zemljom - generiraju isti tip ponašanja. Nismo dosegli razinu racionalne države nego se ponašamo kao pripadnici plemena kojim vlada neka neprijateljska država, čiju blagajnu ne treba puniti nego prazniti. Može li se s te spirale smrti sići? Može, ali teško. Nastavi li se pat pozicija, sa slabom vladom, slabim premijerom i slabom oporbom, izlaza neće biti.