Ivica Račan - Čovjek koji nam je dao demokraciju

Glavna zasluga Ivice Račana je u tome što je kao predsjednik tada jedine zakonom dopuštene stranke odlučio raspisati prve demokratske izbore u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj 1990. godine te je omogućio da demokratski izabrani HDZ preuzme vlast te godine. Daljnja njegova zasluga odnosi se na njegov premijerski mandat od 2000. do 2003. godine kada je otvoren put prema europskim integracijama, a isto tako u njegovom mandatu otpočela je izgradnja autoceste prema Splitu. Valja napomenuti da su tadašnje cijene izgradnje bile znatno manje negoli u vrijeme HDZ-ovih vlada kada se novac namijenjen za infrastrukturu koristio i za stranačke potrebe. Glavna mana Ivice Račana bila je sporost u donošenju odluka jer da je bio brži i odlučniji njegova bi vlada napravila i znantno više no što jesu - rekao je za Express politički komentator Božo Kovačević povodom rođendana pokojnog Ivice Račana.

Ivica Račan rođen je 24. veljače 1944. u njemačkom Ebersbachu u radnom logoru. U politiku je ušao 1972. godine, a na prvim parlamentarnim izborima u RH 1990. Račan i njegova stranka mirno su predali vlast HDZ-u. Dvije godine kasnije umalo se povukao iz politike kad je njegova stranka na novim izborima doživjela debakl. Odlučio je ostati, a veličinu svoje uloge u politici potvrdio je 2000. godine kad je postao premijer Republike Hrvatske.

Jedan od njegovih najupečatljivijih citata izgovoren je u predizbornoj kampanji 2003. godine.

"Kada bih vam sada mogao naslikati moju sliku Hrvatske u budućnosti, bio bi to osmijeh. Osmijeh na licu djeteta. Osmijeh koji govori da mu u školi nije dosadno i teško, osmijeh koji jasno kaže da tete u vrtiću uvijek imaju vremena za njega. Osmijeh kojim pozdravlja svoje roditelje, zadovoljne što su mogli kupiti veći stan u kojem ono ima svoju sobu. Osmijeh jer djed ima poštenu penziju i mogu ići zajedno na utakmicu bez straha od nereda. Osmijeh djeteta koji živi u jednoj normalnoj zemlji i zna kad poraste i počne putovati svijetom, nigdje mu neće biti neugodno, sa svima će se lako sporazumjeti i moći će ponosno reći: "Hej, ja sam iz Hrvatske". Takvu sliku naše zemlje ja vidim i siguran sam da je mnogi od vas dijele sa mnom. Tu sliku Hrvatske nosim sa sobom već dugo vremena."

Okolnosti njegovog rođenja nikad nisu do kraja u potpunosti rasvijetljene. Otac mu je podrijetlom Osječanin, a majka s ličkog područja. Prema jednoj teoriji, Njemica je Račanovu majku izvukla iz njemačkog koncentracijskog logora u visokoj trudnoći i tako spasila njezin i život nerođenog sina.

Prema drugoj teoriji, Račanovi roditelji su bili u logorskoj službi, deportirani u Njemačku kao poluslobodna radna snaga. Njemačka je, u nedostatku radnika, preko organizacije Tot, uvozila radnu snagu iz okupirane Europe. Ljudi koji su na taj način ušli u nacistički logorski sustav primali su plaću, bili su formalno slobodni, ali nisu mogli otići van...

Ivica Račan tek je 1993. godine pronašao krštenicu i tako sa 49 godina saznao da je rođen ne 1943., nego 24. veljače 1944. godine. Nakon vjenčanja s Dijanom Pleštinom ona ga je nagovorila da odu u Njemačku i otkriju tajnu njegova djetinjstva. Našli su čak 13 mjesta po imenu Eberbach. Išli su od jednog do drugog i fotografirali crkve u njima kako bi ih Račanova majka mogla prepoznati. I tako su, sasvim slučajno, u jednom od Eberbacha otkrili staricu koja je u svojem obiteljskom albumu imala fotografije s krštenja malog Ivice, pisao je 24sata prošle godine.

Račan je tada, prema pisanju nekih hrvatskih medija, otkrio tajnu svog podrijetla, ali o njoj nikad nije javno govorio. Logorsku pretpovijest svoje obitelji Račan je sačuvao za sebe i najbliskije osobe. Zapravo, svoju intimu uvijek je držao dalje od očiju javnosti do samog kraja...

U Savez komunista se učlanio već 1959. godine na prijedlog prijatelja Nikole, navodno fanatičnog mladoga komuniste. Tada je imao samo 15 godina. 

Račan je od 1968. do 1971. godine bio zaposlen na Institutu za društveno upravljanje. Politička karijera kreće mu uzlaznom putanjom od 1972. godine. Nakon Titova čišćenja hrvatskog kadra (proljećara) u Karađorđevu u Vojvodini 1971. godine najistaknutiji ljudi hrvatske Partije morali su odstupiti s vodećih pozicija u Savezu komunista. Na ispražnjena mjesta trebali su zasjesti mladi lavovi. A u općinskoj organizaciji Saveza komunista Centar, za ideologiju je, kao volonter, bio zadužen upravo jedan takav - mladi Ivica Račan.

Bio sam predmet žustre rasprave u omladinskoj organizaciji, kazao je jednom Račan. I to zbog - nemorala. Zabranjeni flert s jednom curom jer sam za njezin razred bio zadužen

U Slavonskom Brodu obitelj Ivice Račana živjela je na farmi, koju su gradske vlasti doslovce pretvorile u smetlište pa su dugo bili okruženi hrpama smeća. Račan je zbog toga tužio državu, ali sud nikad nije presudio u njegovu korist.

Sasvim iznenada u srednjoškolcu Račanu probudio se interes za glumu. Želja je rasla iz dana u dan i konačno je nakon mature odlučio otići na prijemni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kad su stigli rezultati, želja je naglo splasnula. Profesori su zaključili da mladi Ivica nije zadovoljio na prijemnom ispitu.

Prodaju maglu Top News Sve ih je strah izbora da ne popuše fotelje

U školi je Ivica Račan bio osrednji učenik, pišu njegovi biografi. Prezirao je štrebere, a tadašnje školske programe smatrao je zastarjelima i skučenima.

On i njegovo društvo u to su, za njih burno vrijeme, čitali djela američkog književnika Williama Faulknera i irskog pisca Jamesa Joycea. Pritom su vodili žestoke rasprave o marksizmu i filozofiji. Prema vlastitim riječima, bio je frajer, mnogo je pio, osim Faulknera čitao je i drugu američku literaturu.

Posebno je uživao u pločama velikana Fats Dominga i Elvis Presleya. Prvi je u Slavonskom Bordu nosio traperice. A Talijanima je kao mladić prodavao žabe i tako zarađivao za džeparac. Nakon neuspjeha na Akademiji dramskih umjetnosti odlučio je studirati pravo. Diplomirao je u roku i potom kao mladi znanstveni suradnik dobio posao na Institutu za društveno upravljanje.

Patrik Macek/Pixsell/History

Nakon Drugog svjetskog rata obitelj Račan se vraća u Hrvatsku i živi na raznim mjestima, od Božjakovine, navodno čak i Gline, preko Kutjeva do Slavonskog Broda. Njegovi roditelji iako nisu bili imućni uspjeli su ga odškolovati.

Slavonski Brod šezdesetih je godina slovio kao rasadište najkvalitetnijeg revolucionarnog kadra. Iz Broda su potekli Đuro Salaj, Đuro Đaković, Greta Kavaj, braća Mišković...Kadrovi iz Slavonskog Broda, zahvaljujući tome, uglavnom nisu prolazili rigorozne partijske provjere. Zato je mladom Račanu, svježe diplomiranom pravniku , uz partijski staž koji je trajao od 1959. podrijetlo iz ovog kraja značilo snažnu preporuku u karijeri.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.