Putin ne odustaje od Agrokora: Hrvati, dolazim!
Nekad je jača poruka poslana onim što nije izrečeno, nego onim što je izgovoreno. U svjetlu tog čestog komunikacijskog paradoksa treba gledati posljednje intervjue Anvara Azimova, ruskog veleposlanika u Hrvatskoj. Čovjek koji je prije godinu i pol u vojnoj uniformi izjavom da Rusija više neće financirati Agrokor Ivice Todorića pokrenuo lavinu koja je dovela do pada Gazde, sad ne želi reći ni riječ o Agrokoru.
Unatoč tome što su se, barem u javnom prostoru, odnosi Rusije i Hrvaske ponovno zategli istjerivanjem ruskog diplomata, a Azimov priča o neprijateljskom činu, ne spominje trenutačno najjaču rusku polugu: financiranje Agrokora. Ta veleposlanikova šutnja samo potvrđuje ono što smo saznali od više upućenih sugovornika. Ruske banke Sberbank i VTB planiraju preuzeti većinski udio u nekadašnjem carstvu Ivice Todorića. U tome bi im trebala asistirati neka od domaćih banaka, najvjerojatnije Zagrebačka banka, ali prema našim sugovornicima, stvar je već praktički dogovorena.
"Oni vam već traže novog čelnog čovjeka koji će nakon izvanrednog povjerenika Fabrisa Peruška voditi restrukturirani Agrokor", kaže nam jedan upućeni sugovornik.
Ulazak Rusa u vlasništvo najvećeg koncerna, koji preko svojih tvrtki upravlja stotinama hektara poljoprivrednog zemljišta, ima koncesije na izvore pitke vode, najveći je proizvođač mesa i poljoprivrednih proizvoda te drži najveći trgovački lanac, donijet će tektonske promjene i unutar zemlje, ali i za sve buduće odnose dviju zemalja.
Dosad je hrvatska politika redovno zatvarala vrata Rusima ili u najmanju ruku potpuno ignorirala njihove planove i želje. U trenutku kad EU ulazi u novu fazu napetosti s Vladimirom Putinom, ruske banke pod izravnom kontrolom Kremlja preuzet će kontrolu nad Agrokorom koji čini kralježnicu hrvatskoga gospodarstva. Nikad ruski kapital nije u nekoj zemlji EU-a i članici NATO-a uspio preuzeti tako važnu tvrtku. Prije godinu dana Vlada je i donijela “lex Agrokor” upravo da iste te ruske banke ne preuzmu “na horuk” kontrolu nad Agrokorom kroz novi kreditni angažman. I to na poticaj tadašnje američke veleposlanice.
No sad su se, izgleda, stvari promijenile. Prije skoro godinu dana, ključni, ali i sporni kredit za spašavanje Agrokora, tadašnji povjerenik Ante Ramljak ugovorio je s grupom 20 fondova i banaka predvođenih Knighthead Capitalom. Predstavnici Knightheada su govorili da su sretni što mogu investirati u Hrvatsku, dok je Sberbank odbio sudjelovati u financiranju 1,06 milijardi eura tzv. roll up kreditom. Mlađa sestra, VTB banka je manjim dijelom sudjelovala u aranžmanu.
Sberbank je odlučio dizati tužbe po cijeloj regiji i pokušati u Londonu. I to s različitim uspjehom. Britanci su ih odbili, ali su Slovenci prihvatili zahtjeve Rusa, pa teoretski u ovom trenu Sberbank može plijeniti imovinu Agrokora u Sloveniji. Knighthead je kupovao obveznice Agrokora za trećinu cijene, a nakon kredita im je dio tog starog duga isplaćen po punoj cijeni. Tu su već zaradili. Dodatno će svi koji su sudjelovali u kreditu zaraditi na kamati jer se kredit mora vratiti čim se sklopi nagodba.
Prvi rok za nacrt je 10. travnja, a krajnji 10. srpnja. Uglavnom, kako sad stvari stoje, čini se da ti zapadni i američki fondovi za razliku od Rusa nisu zainteresirani za dulji ostanak u Agrokoru. Rusi su se prošli tjedan vratili za stol uz obećanje povlačenje tužbi i time promijenili sliku ključnih vjerovnika koji će odlučivati o nagodbi. Zbog tužbi je Ramljak odlučio ne priznati 1,1 milijardu eura duga Agrokora i oni kao da nisu postojali. Sad, kad se tužbe povlače, a taj dug je priznat, bez Rusa nema ni nagodbe.
"Samo naivac može vjerovati da je novi izvanredni povjerenik Fabris Peruško zaslužan za povratak Sberbanka u nagodbu. Oni još od travnja prošle godine pregovaraju upravu s Knightheadom, a samo se radi o manjem ili višem intenzitetu. Oni se ne bi vratili da ne žele prezeti kontrolu i da to nije dogovoreno s Knightheadom. I jednima i drugima je Agrokor relativno mali postotak poslovanja, ali kad bi ostali na razini zajedničkog upravljanja, to bi i jednima i drugima bilo komplicirano.
Morali bi se stalno trošiti na suodlučivanje, imati odvjetnike, prepirati se oko članova uprave... Tako da će Knighthead i ostali vjerojatno ostati u manjem dijelu vlasništva novog Agrokora, ali će Sberbank s partnerima preuzeti upravljanje. Oni će prodavati imovinu. A i Knighthead i država su se time riješili rizika tužbi koje su visjele u zraku da su Rusi izbačeni. Naivno je vjerovati i da će Zapad držati liniju obrane na proizvodnji sladoleda, hrane i vode u Agrokoru kad nisu pomogli i u puno važnijim stvarima, poput Ine", kaže nam naš izvrsno upućeni sugovornik.
Sberbanku ide na ruku i još jedna stvar. Njima nije isplaćen nikakav stari dug za razliku od kreditora iz roll up kredita ili domaćih dobavljača. To je izuzetno važno jer je sutkinja Trgovačkog suda srušila prvotnu intenciju Vlade kroz “lex Agrokor” da u odlučivanju o nagodbi sudjeluju i iznosi duga koji su već vraćeni u vrijeme izvanredne uprave. Svakako da zapadni fondovi, ali i zasad nepoznati imatelji obveznica imaju također još jaku ulogu u odlučivanju o nagodbi, ali Rusi drže još jednog asa u ruci.
Naime, čak 1,6 milijardi eura kredita je potrebno da bi Agrokor preživio nakon nagodbe, unatoč otpisima dugova koji su potrebni. Kreditorima na čelu s Knightheadom treba isplatiti cijeli roll up kredit od 1,06 milijardi kuna i još 530 milijuna eura bankama koje su upisane na Agrokorove nekretnine te koje će imati mali otpis. Rusi su spremni dati taj novac te na taj način i kroz vlasničko preslagivanje preuzeti kontrolu.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"A onda će oni u miru prodavati imovinu. Poznavajući njihov poslovni model, udjeli će prvo biti prodani nekim fondovima iza kojih dobro skriveni stoje oni povezani s bankom i Putinovim krugom, a onda će oni uz zaradu preprodati nekome na Zapadu", opisuje nam svoje pretpostavke naš drugi sugovornik.
Rusi će na čelu novog Agrokora, prilično očišćenog od 56 milijardi kuna dugova, željeti nekog pouzdanog. Iako konačno ime još nije poznato, naveliko se spominje Oksana Dvinski. Tu je crvenokosu poduzetnicu ruskog podrijetla, ali hrvatsku snahu, šira javnost upoznala u vrijeme kad se zakotrljala afera s padom vlade Tomislava Karamarka. Ona je prijateljica Karamarkove supruge Ane Šarić, a upravo je Karamarko putovao s njima u Finsku kad je ruski kapital na mala vrata želio preuzeti udio u finskoj nuklearci preko male tvrtke Migrit energija na čelu s Dvinski.
Ona je “upumpala” i više od dva milijuna kuna u HDZ tijekom Karamarka preko zaklade Nova pokoljenja, a u Hrvatskoj se bavi nekretninama i energijom. I gotovo nikad ne istupa u javnosti. Express je još prije godinu dana prvi objavio da je Dvinski savjetnica Sberbanke za područje jugoistočne Europe i da joj dio vodstva Sberbanke vjeruje. Pregovori oko nagodbe, ali i o finalnom načinu ulaska u Agrokor još traju te je pitanje jesu li Rusi postavili dodatne uvjete.
No definitivno imaju jasan cilj na kojemu rade i kojemu su sve bliže. Od domaćih banaka, partner bi navodno trebala biti Zagrebačka banka, koja je također jedan od većih vjerovnika. Obrisi kako će sve konačno izgledati znat će se već početkom travnja. Hrvatska politika je svjesna da Rusi dobivaju veliku moć u zemlji Agrokorom. Čini se da se Vlada fokusirala na to da se samo domaći dobavljači namire u što većoj mjeri, da ne prođu kao bosi po trnju, da se ne dogodi stečaj Agrokora, a svjesni su da je crni scenarij izgledan ako ne uđe ruski novac.
No Vlada Andreja Plenkovića definitivno nije rusofilska. Tomislav Karamarko je maknut i zato što je kotirao kao ruski čovjek, a sad bi upravo njegova prijateljica Dvinski mogla biti kandidatkinja za vođenje cijelog Agrokora! U dijelu HDZ-a su svjesni da bi to bila prevelika moć i zbog utjecaja Agrokorova oglašavanja na medije i na cjelokupno gospodarstvo. Jedan od HDZ-ovaca nas uvjerava da se ne treba brinuti o sudbini Agrokora, a ne vjeruje ni da će se ostvariti njihov plan o potpunoj kontroli nad koncernom.
"Neće Rusi biti gospodari. Da se to htjelo, moglo ih se odmah pustiti prije godinu dana da preuzmu kontrolu. Oni će imati udjela, ali ne i dominaciju", uvjerava nas on. Svi se ipak slažu da posljednje protjerivanje diplomata iz Hrvatske neće ostaviti značajnije posljedice na nagodbu. Plenković je još prije osvajanja mandata jasno navodio da je on prozapadno orijentirani političar i tako se ograđivao upravo od Karamarka.
U današnjem HDZ-u smatraju i da je Hrvatska svakako izložena pritiscima Rusije kroz desno orijentirane medije, ali i brojne pojedince na njihovoj platnoj listi. Naš sugovornik iz HDZ-a upućuje nas i na zanimljivu koincidenciju da je upravo u trenutku kad su se Rusi trebali vratiti za stol prestalo nazivanje američkih fondova lešinarskima. Prestali su i napadi na Vladu u vezi Agrokora s desnih portala, ali uvjeren je da iza dijela desnih skupina koje su “digle na noge” zemlju zbog Istanbulske konvencije stoje upravo Rusi!
"To je njihova taktika. Oni rade konstantni pritisak na demokratski izabrane vlade. Rade rupu za prolaz populističkih i desnijih skupina koje su antieuropske i time jačaju svoj utjecaj. Pogledajte Britaniju ili Francusku", kaže nam taj sugovornik pozivajući se na informacije da Marie Le Pen može uspjeh dugovati Rusima, kao i zagovornici Brexita.
No mnogi strahuju da u Hrvatskoj jačanje ruskog utjecaja preko Agrokora neće dovesti do dodatne demokratizacije društva. Upravo suprotno. Za razliku od Vlade, koja je benovelentna prema Rusima, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović se trudi razvijati što bolje odnose s Vladimirom Putinom. Ona ga je pozvala u Hrvatsku, ali do tog posjeta vjerojatno neće doći ove godine. Iako, ima i onih dobrih poznavatelja ruske politike koji poručuju:
“Njegov je karakter takav da bi mogao prihvatiti poziv i stići u Hrvatsku baš da demonstrira svoju moć, pa i uz određenu dozu bahatosti koju često tako iskazuje”! Puno toga bi se moglo promijeniti upravo ako ruski Sberbank preuzme Agrokor. Zasad ruski veleposlanik Azimov prijeti da će razmotriti investiranje u već dogovorenu plinofikaciju rafinerije u Bosanskom Brodu koja truje i hrvatske građanu s druge strane Save. Ključnu infrastrukturu bi trebao osigurati Crodux umirovljenoga generala Ivana Čermaka.
Hrvatska još nije našla i investitora u Inu iako se ruski Rostnjeft nudi kao novi partner koji bi sačuvao obje rafinerije. No pitanje je kako će proći i domaći dobavljači Agrokora, prvenstveno Konzuma ako Rusi budu vlasnici. Mišljenja su tu različita. Gospodarstvenik koji živi u Rusiji i ima priliku surađivati s brojnim ruskim političarima i gospodarstvenicima uvjeren je da bi rusko preuzimanje Agrokora više značilo hrvatskim tvrtkama nego ruskima.
"Ne vjerujem da će ruski proizvodi puniti domaće police. Oni proizvode dovoljno za sebe. Kad isključimo geopolitiku, mi nismo nikakvo važno tržište. Pa cijela Hrvatska ima stanovnika kao predgrađe Moskve. S druge strane, unatoč sankcijama, naša poljoprivredna i prerađivačka industrija bi s nizom proizvoda dobila otvorena vrata na ruskom tržištu", objašnjava nam taj sugovornik.
Nastavak na sljedećoj stranici...
On kaže da su ruski biznismeni ljuti jer uvijek u Hrvatskoj dobiju neki “klip u kotač”, bilo na nacionalnoj ili lokalnoj razini. Ali da je percepcija Rusa prema Hrvatskoj pozitivna i ne doživljavaju nas neprijateljskom zemljom. On još čeka vidjeti kako će Rusija reagirati i koga protjerati od hrvatskih diplomata. Ako ne bude, kako se očekuje, nitko od visokih diplomata, onda će sve biti u redu.
"Shvaćaju Rusi i da smo mi članica EU i NATO-a te da ne može sve biti idealno. Ali daleko od toga da imaju negativno mišljenje. Samo trebamo paziti da ne prijeđemo neku granicu i znatno pogoršamo odnose. Ove godine bi trebalo doći više od 150.000 ruskih turista u Hrvatsku, a njima ne predstavljaju prepreke ni uvedene vize. Više se žale na to što nema dovoljno smještaja u hotelima jer Rusi sve rade u posljednji tren, pa dok se oni odluče rezervirati, kapaciteteti su popunjeni", objašnjava nam.
U svakom slučaju, Hrvatska radi na privlačenju ruskih turista, a u roku od četiri do pet godina računa se i na oko 300.000 turista koji su redom bolje platežne moći, jer oni s nižim dohotkom ne biraju Hrvatsku, nego Bugarsku, Tursku... Neki domaći konzultanti smatraju također da nema straha od punjenja hrvatskih polica Konzuma ruskom robom. I to zato što se radi o nepoznatim brendovima za koje treba uložiti novca kako bi se ovdje afirmirali. Jedan od njih smatra da će domaći proizvođači biti u problemu, bez obzira na vlasnika Konzuma. Jer nevažno je hoće li vlasnici biti Rusi ili Amerikanci, nitko neće plaćati skuplje proizvode, a dopuštati da Konzum, kao sad, posluje s gubitkom.
"Todorić je nekim našim velikim domaćim proizvođačima plaćao više cijene i praznio skladišta, a oni su ga zauzvrat financirali. Zauzvrat smo svi imali više cijene. To je gotovo", smatra on.
Domaćim dobavljačima kojima je Konzum ostao dužan za robu, više od pola starog duga bit će isplaćeno i prije nagodbe. Dug se plaća otkako je donesen “lex Agrokor”, a u konačnici će biti plaćeno 490 milijuna eura. Ali time se smanjuje i utjecaj dobavljača pri glasanju o nagodbi i budućem vlasništvu. Oni bi trebali imati samo mrvice, ali one bi mogle biti važne u slučaju da se ruske banke i američki fondovi ipak ne budu uspjeli dogovoriti po unaprijed opisanom scenariju....
U cijeloj priči ostaje, dakako, masa neriješenih pitanja, a moguće su i nove komplikacije. Dio analitičara uvjeren je da će novi hladni rat s Rusijom trajati šest godina, toliko dugo koliko tom zemljom upravlja Putin. Moguće je da će se pred Svjetsko nogometno prvenstvo sukob s Moskvom zaoštriti, jer dijelu zapadnih zemalja nije strana ideja bojkota prvenstva. Nije vjerojatno, ali je zamislivo i to da se Sberbanka, u slučaju krajnjeg zaoštravanja odnosa, povuče iz posla s Agrokorom, no u tom će im slučaju, dođe li do stečaja, preostati dugi sudski put utjerivanja manjeg dijela plasiranog novca.
A Maksim Poletaev je na izlasku iz Banskih dvora, nakon jedne sesije, rekao da je “bolja mršava nagodba, nego debela tužba”. Nagodba u ovom slučaju i ne mora biti mršava. Rusi će zagospodariti glavnim maloprodajnim i poljoprivrednim resursom bivše Jugoslavije, a time dobivaju polugu za ostvarivanje svojeg političkog utjecaja kakvu ovdje nikad nisu imali. Rusi će plasirati milijune u marketing, a samo naivci mogu vjerovati da će to ostati bez političkog utjecaja.
Ovim ulaze i u famozne desetke tisuća hektara zemljišta u Baranji. Njihova će uprava morati provesti i restrukturiranje Konzuma, a to neće biti popularan posao jer podrazumijeva kresanje troškova i otpuštanje viška zaposlenih. U Srbiji su svojedobno preuzeli Naftnu industriju Srbije, golemo gubitaško poduzeće sa 6000 zaposlenih, koje je bilo jedno od najgorih u toj zemlji. Otpustili su 4000 zaposlenih, primili 1300 novih, mladih i obrazovanih te vrlo brzo digli NIS na vrh srpskoga gospodarstva.
Obnovili su i modernizirali, iako im to nije bila obveza, i dvije rafinerije. No to je nafta, posao u koji se Rusi sjajno razumiju, a ovo je lokalni retail i poljoprivreda, no Sber neće škrtariti dovođenjem jakih menaždera za restrukturiranje. Treba imati na umu i to da Rusima nije cilj samo profit, nego i “peglanje” vlastitog imidža: oni su strateški orijentirani na Europu i žele ostaviti dobar utisak kako bi u budućim poslovima bili atraktivniji. Sve su operacije sad zakomplicirane diplomatskim sukobom, sankcijama i teškim riječima koje padaju na sve strane, no i taj bi rat, jednoga dana, trebao završiti. Plenkovićeva je Vlada ipak spasila domaće dobavljače i u velikoj ih mjeri namirila. S tipovima poput Alvareza rješenja sigurno ne bi bila povoljna za one najslabije i najranjivije.