Neka putovanja ne započinju kupnjom karte, već nacrtima, alatom i gomilom sirovog materijala. Nema većeg gušta nego sjesti u plovilo koje si vlastitim rukama izgradio i njime oploviti svijet - naravno, pod uvjetom da znaš što radiš. Finski inženjer i izumitelj Lukas Sjöman uspio je ostvariti upravo takav san.

Nedavno je završio putovanje dugo oko 5700 kilometara, odnosno 3080 nautičkih milja, od Finske do Ibize, i to na vlastitoj solarnoj jahti Helios 11, koju je većim dijelom sam izgradio. Jahtu dugu 11 metara izradio je uglavnom od brodske šperploče i stakloplastike. Trebalo mu je nešto više od pola godine, odnosno oko 200 dana, da je završi. Sjöman je jahtu osmislio kao relativno jeftin eksperiment kojim je želio pokazati da je moguće ploviti na električni pogon bez oslanjanja na dizelsko gorivo.

Helios 11 nema klasični dizelski motor. Na krovu su postavljeni solarni paneli koji proizvode nekoliko kilovata električne energije, a proizvedena se energija pohranjuje u baterije kojima se napaja električni motor. Putovanje, međutim, nije ovisilo samo o tehnologiji nego i o vremenskim uvjetima. Tijekom razdoblja slabijeg zimskog sunca Sjöman je povremeno koristio malo pomoćno jedro ili smanjivao brzinu. Plovilo se tako prilagođavalo količini raspoložive solarne energije.

Gradnja Heliosa 11 stajala je oko 20.700 američkih dolara, što je znatno manje od cijene mnogih profesionalno proizvedenih solarno-električnih jahti. Mala masa plovila i relativno skromne potrebe električnog motora bili su ključni za uspjeh projekta. Na putu od Finske do Ibize Sjöman je prošao kroz Švedsku, Dansku, Njemačku i Francusku, a potom uplovio u Sredozemlje. Tijekom tisuća kilometara nije morao natočiti benzin ili dizel, čime je pokazao da pažljivo projektirano i lagano električno plovilo može prijeći velike udaljenosti koristeći energiju Sunca i baterijsko spremanje energije.

Ipak, s Heliosom 11 teško može „ploviti zauvijek“. Količina energije koju proizvode solarni paneli ovisi o vremenu, godišnjem dobu i lokaciji, dok baterije imaju ograničen kapacitet. Sjöman je pokazao kako je moguća plovidba bez fosilnog goriva, uz solarni električni pogon i odgovarajuće uvjete. No nije on jedini koji je vlastitim rukama izgradio svoj san i potom njime krenuo na put oko svijeta.

Yann Quenet: minimalistički san u četiri metra šperploče

Bretonac Yann Quenet (57) nije običan jedriličar. On je samouki graditelj brodova i filozof minimalizma čiji je dom plutajuća ljuska od oraha – brod imena Baluchon, što na francuskom znači zavežljaj. Njegova priča počinje brodolomom. Prvi brod koji je izgradio, Skrowl, dug 4,3 metra, prevrnuo se u oluji 450 milja od Madeire 2015. godine. Quenet je preživio držeći se za prevrnuti trup sve dok ga nije spasio teretni brod. Za mnoge bi to bio kraj, ali za njega je to bila lekcija. Naučio je da brod mora biti samoispravljiv.

Pothvat života Nestvarno: Pješke prešli smrznuto Bajkalsko jezero

Tako je nastao Baluchon, oko četiri metra duga jedrilica od šperploče, obojena u jarko crvenu i bijelu boju. S budžetom od samo 4000 eura i oko 400 sati rada stvorio je plovilo koje će postati poznato među ljubiteljima ekstremnih putovanja. Unutrašnjost nudi tek oko dva četvorna metra prostora u kojem su smješteni ležaj, zalihe i oprema. Madrac nalik onima iz dvorane ugrađen je u pod kabine radi stabilnosti, a za jastuk služi žuta vodonepropusna torba. WC-a nema. Tuša nema. Stajaća visina moguća je samo s glavom izvan otvora.

Od 2019. do 2022. Quenet je ovim sićušnim brodom oplovio svijet, bez vanbrodskog motora. Njegova ruta vodila ga je prema zapadu, preko Atlantika do Kariba. Tamo je, nakon kvara baterija, pokazao nevjerojatnu snalažljivost: od odbačene šperploče, PVC cijevi i dijelova pronađenih u smeću, za manje od 20 eura izgradio je vjetrokormilo koje ga je potom služilo tisućama milja. U Panami je njegov brod bio premalen za prolazak kroz kanal pa ga je prevezao na prikolici. Najduži i najteži dio puta bio je 77-dnevni neprekidni prelazak Indijskog oceana, od Nove Kaledonije do Réuniona, jedna od najdužih solo plovidbi u tako malom brodu.

KRITIKA 'Svjetla koje ne vidimo': 10 godina dugačka avantura nagrađena Pulitzerom

Prehrana mu se sastojala od liofilizirane tjestenine, sardina i keksa. U svojoj knjizi opisao je uvjete kroz usporedbu koja najbolje dočarava što je proživljavao: „To je kao da se spuštate u bobu niz 6000 kilometara dugu crnu skijašku stazu koja je pod stalnom topničkom vatrom.“ Danas je već na drugom putovanju oko svijeta, ovaj put sjevernijom rutom. Nakon što je prezimio pet mjeseci u zabačenoj kolibi u kanadskoj divljini, na temperaturama koje su se spuštale i do minus 40 stupnjeva, svoj je Baluchon kopnom prevezao preko Stjenjaka prema zapadnoj obali Kanade, odakle je nastavio putovanje prema Pacifiku.

Dan Turner: od dvorišta u Adelaideu do svjetskog jedriličarskog postolja

Ono što je započelo kao projekt u dvorištu obiteljske kuće pretvorilo se u jedno od impresivnijih jedriličarskih postignuća posljednjih godina. Daniel Turner iz Južne Australije, s malo formalnog iskustva u brodogradnji, vlastitim je rukama izgradio 5,8 metara dugu jedrilicu klase Globe 5.80 i nazvao je Immortal Game. S njom je sam preplovio više od 28.000 nautičkih milja oko svijeta i osvojio drugo mjesto u utrci McIntyre Mini Globe Race 2025.

Turner je proveo više od godinu dana na moru, suočavajući se sa samoćom, olujama, kvarovima opreme te neumoljivim fizičkim i mentalnim izazovima koje donosi plovidba oko svijeta u brodu jedva dužem od prosječnog automobila. Klasa Globe 5.80 jedna je od najmanjih klasa jedrilica namijenjenih utrkama oko svijeta, što svaki prijeđeni metar pretvara u test izdržljivosti i pomorskog znanja.

Tijekom cijele utrke Turner je bio među vodećima, pokazujući izvanrednu vještinu i otpornost dok je svoju malu jedrilicu tjerao preko najudaljenijih dijelova oceana. Iako je bio sam na moru, Turner naglašava da njegov uspjeh nije bio isključivo njegov. Izrazio je duboku zahvalnost obitelji, prijateljima i sponzorima čija je podrška bila ključna u najtežim trenucima. Njihove poruke i savjeti pomogli su mu da ostane fokusiran kada su se valovi činili nepremostivima.

Njegovo putovanje, od skromnih početaka gradnje broda do pobjedničkog postolja, pokazuje da se uz hrabrost, odlučnost i snažnu mrežu podrške i naizgled nemogući snovi mogu ostvariti.

Joshua Slocum: praotac solo jedriličara i njegova legendarna „Spray“

Prije više od jednog stoljeća, dok je solo plovidba oko svijeta bila gotovo nezamisliv pothvat, kanadsko-američki pomorac Joshua Slocum postavio je temelje za sve buduće avanturiste. On je prva osoba za koju se smatra da je sama oplovila svijet. Njegov partner u tom pothvatu bio je Spray, stari brod za lov na kamenice koji je Slocum vlastoručno obnovio i temeljito preuredio.

Godine 1892. dobio je zapušteni brod koji je zahtijevao velike popravke. Tijekom sljedećih trinaest mjeseci Slocum je uložio 553,62 dolara i nebrojene sate rada kako bi ga obnovio. Zamijenio je trulo drvo svježom hrastovinom i povisio bokove kako bi poboljšao stabilnost. Iz Bostona je isplovio 24. travnja 1895. i u Newport na Rhode Islandu vratio se tri godine kasnije, 27. lipnja 1898., nakon što je prešao oko 46.000 milja.

Spray je postao legendaran, ne samo zbog putovanja nego i zbog svojih izvanrednih sposobnosti. Bio je poznat po tome što je mogao satima, pa čak i danima, samostalno držati kurs. Slocum je jednom zabilježio da je brod prešao 2000 milja preko Tihog oceana dok on nije ni taknuo kormilo. Inženjeri su kasnije analizirali njegove linije, a jedan od njih, Cipriano Andrade Jr., zaključio je da brod ima gotovo savršenu ravnotežu.

Ipak, neki su smatrali da je brod bio stabilan samo u određenim uvjetima. Slocum i Spray nestali su na moru nakon što je Slocum 1909. godine isplovio iz SAD-a, ostavljajući iza sebe nasljeđe koje i danas nadahnjuje jedriličare.

István Kopár: sam je izgradio brod pa bez GPS-a oplovio svijet

Američki kapetan mađarskog podrijetla István Kopár jedan je od onih koji su inspiraciju pronašli u Slocumovoj ostavštini. Kopár je dvaput sam oplovio svijet. Prvi put, 1990. – 1991., učinio je to u 9,45 metara dugom brodu Salammbo koji je sam izgradio. To je putovanje izveo bez GPS-a, oslanjajući se na tradicionalne metode navigacije.

Kasnije je sudjelovao u Golden Globe Raceu 2018., utrci koja slavi zlatno doba solo jedrenja i čija su pravila ograničavala korištenje moderne tehnologije. Za tu je utrku dvije godine temeljito preuređivao svoju 10,6 metara dugu jedrilicu Puffin. Modifikacije su uključivale smanjenje kokpita, poboljšanje odvodnje i ugradnju vodonepropusne pregrade na pramcu. Kopár je otvoreno kritizirao moderni trend u jedrenju koji se previše oslanja na tehnologiju.

„Utrke poput Vendée Globea sve više ovise o opremi koju je stvorio čovjek, a sve manje o prirodi. Natjecatelji počinju izgledati i ponašati se kao astronauti u svemiru, sve više izolirani od prirode“, rekao je. Za njega je Joshua Slocum bio „pravi uzor“ jer nije imao nikakvu podršku s kopna ni modernu tehnologiju. Kopárova filozofija i pristup jedrenju podsjetnik su na važnost očuvanja tradicionalnih pomorskih vještina i samostalnosti na moru.

Lyndon Poskitt: put oko svijeta na motociklu koji je sam izradio

Dok se prethodni junaci bore s oceanima, Lyndon Poskitt iz Yorkshirea svoju je avanturu pronašao na kopnu. Ovaj zrakoplovni inženjer ostvario je životni san putovanja oko svijeta na motociklu koji je sam dizajnirao i izradio. Njegov projekt Races to Places trajao je pet godina, tijekom kojih je prešao više od 234.000 kilometara kroz 74 zemlje na šest kontinenata.

Sve je počelo nakon teške nesreće 2013. godine koja ga je prikovala za bolnički krevet i natjerala da preispita svoj život. Odlučio je napustiti korporativni posao i posvetiti se onome što voli. Izradio je vlastiti reli motocikl i nazvao ga Basil Bike, po svom djedu. Posebnost njegova putovanja bila je u tome što nije samo putovao nego se usput natjecao u nekim od najtežih svjetskih relija.

Vrhunac je bio nastup na reliju Dakar 2017. u klasi Malle Moto – kategoriji u kojoj vozači nemaju pomoć mehaničara ni profesionalnog tima. Sve popravke i održavanje moraju obavljati sami nakon iscrpljujućih dnevnih etapa. U tim brutalnim uvjetima Poskitt je osvojio drugo mjesto. „Mentalno, morate imati stav 'nikad ne odustaj'. Postoje trenuci kada želite baciti ručnik, ali to jednostavno nije opcija“, objasnio je.

Njegovo putovanje, koje je dokumentirao na društvenim mrežama, privuklo je tisuće pratitelja. Basil Bike tijekom putovanja potrošio je gotovo 10.000 litara goriva, promijenio 27 stražnjih i 19 prednjih guma te prošao 80 graničnih prijelaza. Poskittova priča dokaz je da se svijet može istražiti i na dva kotača – pod uvjetom da ste spremni zaprljati ruke, kako na stazi tako i u radionici.