Književnost i kultura
379 prikaza

'Svjetla koje ne vidimo': 10 godina dugačka avantura nagrađena Pulitzerom

1/3
Flickr/kris krüg/CC BY-NC-ND 2.0 DEED
Svjetla koje ne vidimo’ (Profil, prijevod: Irena Škarica) je briljantno strukturiran i napisan roman. Ostaje vidjeti hoće li istoimena Netflixova serija uspjeti uhvatiti barem djelić njegove magije

Suvremeni američki pisac Anthony Doerr, rođen 1973. godine u Clevelandu, postao je svjetski poznat po svom četvrtom po redu objavljenom romanu “Svjetlo koje ne vidimo”, za koji je 2015. godine dobio Pulitzerovu nagradu za književnost. Djela su mu prevedena na više od četrdeset jezika. “Svjetlo koje ne vidimo” proveo je više od dvjesto tjedana na listi najprodavanijih knjiga The New York Timesa i prodan je u više od petnaest milijuna primjeraka. Roman je prvi put preveden na hrvatski 2015. godine, u prijevodu Irene Škarice. Objavio ga je Profil. Ove godine objavljeno je drugo izdanje ovoga romana, što je za hrvatske prilike svojevrsni kuriozitet. Razlog je, pretpostavljam, dugo iščekivana istoimena mini serija od četiri nastavka snimljena prema romanu, koja će se početi prikazivati na Netflixu 7. studenog. Serija je premijerno prikazana prije otprilike mjesec dana na međunarodnom filmskom festivalu u Torontu. Prve recenzije kritičara bile su uglavnom negativne. Najveća zamjerka upućena autorima serije je značajno odstupanja od romana, pri čemu je svaka ta promjena činila seriju “glasnijom, nespretnijom i manje emocionalno bogatom”. Doerrov roman nastajao je punih deset godina. Ideju za njega, po vlastitom svjedočenju, dobio je 2004. godine, kad je, vozeći se podzemnom željeznicom, promatrao nepoznatog muškarca koji je izgubio živce kad je ostao bez signala na mobitelu. “Sjećam se da sam pomislio kako smo brzo zaboravili kakvo je čudo razgovarati s nekim tko ti nije blizu. I palo mi je na pamet da bih mogao čitatelje podsjetiti na to koliko je našim precima radio bio čudesan izum, kako su se osjećali kad su u vlastitoj kući čuli glas stranca. Iz toga se rodila slika dječaka koji je negdje zarobljen i djevojčice koja mu čita priču”, izjavio je Doerr. Iz ove izjave se može zaključiti da radio u Doerrovu romanu igra vrlo važnu ulogu. Čak je za moto romana, da naglasi važnost radija u vremenu prije i tijekom Drugog svjetskog rata, kad se odvija radnja romana, uzeo jednu izjavu Josepha Goebbelsa: “Bez radija ne bismo uspjeli preuzeti moć niti bismo je mogli koristiti na načine na koje smo je koristili”.

Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude. Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima. S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima, ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.