To je kao kod odgoja djece, nekad djetetu moraš zabraniti da gleda televizor neko vrijeme, slikovit je bio Miroslav Škoro kad je prije desetak dana objavio da bi kao predsjednik Republike apsolutno bio otvoren za opciju zabranjivanja neke političke stranke u Hrvatskoj.

On je zabranu predstavio kao odgojnu mjeru. Strog, ali pravedan otac poseže za kažnjavanjem u najboljem interesu svog djeteta. Batina je izašla iz raja i tome slično. Nakon Škorina ispada, razbuktala se rasprava o zabrani političkih stranaka. Preciznije, zabrani rada SDSS-a Milorada Pupovca. Tome se priključila Hvidra, kao i Anto Đapić, predsjednik stranke Desno.

Intervju Ona je najveći neprijatelj HDZ-a i ne pušta ih

A kad je ustavni stručnjak Mato Palić, percipirani Škorin savjetnik po pitanju ustavnih promjena, postavio na svom Facebook profilu pitanje koju bi stranku građani zabranili ako bi se pokazalo da djeluje "protuustavno", golema većina ljudi odlučila se upravo za SDSS.

Time se otvorila rasprava o tome je li normalno da se u demokratskom društvu predsjedničkim dekretima zabranjuju neke stranke, povlačile su se paralele s Kraljevinom SHS u kojoj je bila zabranjena Komunistička partija, vadile su se reminiscencije na kraj osamdesetih godina i priče da je jugoslavenska vlast razmišljala o tome da zabrani osnivanje HDZ-a.

A sada na meti je SDSS, stranka Milorada Pupovca koji je izazvao buru kad je modernu Hrvatsku usporedio s NDH.

Glavni generator korupcije u RH

Svatko je imao svoj argument. Đapić je zatražio da se spriječi "političko srbovanje u Hrvatskoj, iskorijeni njihova politička i organizacijska struktura", a uveo bi i trajnu zabranu rada SDSS i svim strankama koje su "programski i imenom izvan hrvatske političke nacije". Hvidra je poručila da "ako se netko ogriješio o zakon, on ne može biti jednakiji među jednakima".

Kako vidimo, ima tu svakakvih kriterija. No ipak, nitko nije ozbiljno razmislio o tome da mnoge kriterije za eventualnu zabranu djelovanja ispunjava jedna druga politička stranka u Hrvatskoj. Nitko, naime, nije spomenuo HDZ.

Jasno je i zašto: desnica se nameračila na srpsku politiku.

Međutim, HDZ je stranka kojoj se upravo sudi zbog korupcije i crnih fondova. Njihov bivši predsjednik pravomoćno je osuđen zbog korupcije. Stranka koju je on vodio dizala je ruke za prodaju Ine, za prodaju zgrade u Planinskoj, za mnoge druge malverzacije i postupke u kojima su i Sanader, ali i njegovi ministri osuđeni i završili u zatvoru.

Ivo Sanader čak je proglašen i veleizdajnikom i ratnim profiterom. To je otprilike u rangu onoga što se stavlja na teret Miloradu Pupovcu. Zašto se onda ne raspravlja o HDZ-u onako kako se raspravlja o SDSS-u? HDZ je, ne samo preko Sanadera, optuživan da je "opljačkao Hrvatsku". Da je autor "kriminalne pretvorbe i privatizacije".

Strah i trepet Damir Škaro - od uglednog moćnika do sumnji u silovanje

Da je "rasprodavao nacionalno bogatstvo", u formi poduzeća, banaka, telekomunikacija i slično. HDZ, odnosno njegov prvi predsjednik i ministar obrane, spomenuti su u haškoj presudi za zločine u Bosni i Hercegovini. HDZ je 1996. godine skrojio zakon kojim je praktički onemogućio povratak izbjeglih Srba u Hrvatsku. HDZ optužuju da je zadužio Hrvatsku.

HDZ optužuju da je glavni generator korupcije. Za mnoga zla u ovoj zemlji kriv je ili odgovoran HDZ. Ne samo pojedinačno, nego i kao stranka koja vodi državu.O svemu tome, dakle o zabrani ili ukidanju HDZ-a, povela se rasprava nakon Sanaderova odlaska 2009. godine.

HVIDRA ne zna da se HDZ ogriješio o narod

Nakon što je gnojni čir korupcije napokon eksplodirao postavljala su se pitanja je li to kraj za stranku, odnosno može li nakon sudske presude HDZ kao stranka prestati postojati. Zašto danas Škoro, Hvidra, Đapić i ekipa s desnice ne govore o zabrani HDZ-a, ako već govore o zabrani SDSS-a, stranke s kojom HDZ koalira već godinama?

Je li to zato što je Škoro bio član HDZ-a upravo u Sanaderovo doba? Možda on najbolje zna argumente za eventualnu zabranu. I kako se Hvidra, kad govori da se neka stranka "ogriješila o zakon", nije sjetila HDZ-a?

I vratimo se sada na one Škorine odgojne mjere. "Nekad djetetu moraš zabraniti da gleda televizor neko vrijeme", kaže on. Bi li onda zabrana djelovanja HDZ-a "na neko vrijeme" pomogla da se ta stranka pročisti od natruha korupcije, kriminala, klijentelizma, nezakonitosti, pohlepe?

Treba li HDZ-u, kao djetetu, pomoći da metodom kažnjavanja nauči što je dobro za njega? Jer, mogla bi se povesti rasprava tko je nanio veću štetu Republici Hrvatskoj: SDSS ili HDZ? SDSS svojim koaliranjem s HDZ-om, davanjem pokrića HDZ-u pred licem međunarodne zajednice, pa i igranjem iste nacionalističke politike? Ili HDZ svojom politikom, kršenjem Ustava, usvajanjem nepravednih i štetnih zakona, donošenja pogubnih odluka...?

Kad bi se zabranio SDSS, HDZ bi i dalje nastavio sa svojom politikom. Kad bi se zabranio HDZ, Hrvatska bi možda dobila šansu. No to je sve hipotetski. Tim više ako se zna da inicijativu za zabranu političke stranke pokreće Ustavni sud, a znamo tko godinama imenuje suce tog suda.

Kod Stankovića Škoro se "ne sjeća Sanadera", odgovorio na "gdje si bio '91."

Poanta, naravno, nije u zabranjivanju stranaka, niti je to smisao demokracije. Poanta je u stvaranju alternativa i protuteža, podjednako SDSS-u među građanima srpske nacionalnosti, kao i HDZ-u kao "stožernoj stranci hrvatskog naroda". Poanta je u jačanju društva, javnosti, mehanizama kontrole, povjerenja u institucije, kao i same unutarstranačke demokracije.

Priča o zabranama političkih stranaka u Hrvatskoj dobila je antisrpski prizvuk i napad na srpsku stranku služi kao visokooktansko gorivo za mobiliziranje desnice.

S druge strane, oni koji se najviše zaklinju i svojataju Hrvatsku, kao što to trideset godina čini HDZ, mogu s tom Hrvatskom raditi što ih je volja.

Često i uz sekundiranje Milorada Pupovca i SDSS-a.