Ludost: Spalili smo i porušili šume pet površina RH
Naša zemlja izgubila je u 21. stoljeću šumu površine 6,2 kilometra četvorna, što bi otprilike stalo u kvadrat 2,5 kilometra dužine i širine. S obzirom na stanje u svijetu to i nije toliko mnogo, jer se istodobno nešto vlasti, još i više priroda, trude obnoviti izgubljena područja. Pravi problem je to što Hrvatska od 2015. svake godine uporno gubi sve više šume, te to što onih ukupno izgubljenih 6,2 kilometra četvorna za ovako malu zemlju odgovara oslobađanju CO2 od čak 6 milijuna tona, što je čak trećina svog ugljičnog dioksida kojim Hrvatska svake godine zagadi atmosferu i pridonese klimatskim promjenama.
Ove podatke ekološka organizacija Global Forest Watch predstavila je u izvještaju za 2017. godinu, u kojem se svijet kojim dominira čovječanstvo, još jednom pokazuje kao sve gore i gore mjesto za postojanje života.
A oni kažu da čovjek uništava šume takvom brzinom da na našem planetu svakih 100 dana uništi površinu koja je 1,4 puta veća od površine Hrvatske, da svake godine posiječe, spali ili na drugi način pohara površinu točno pet puta veću od površine naše zemlje, odnosno da svakog dana 770 kilometara četvornih do jučer šume pune života i čistog zraka pretvori u spaljenu zemlju, što je nešto više od površine cijelog Zagreba, odnosno oko dvaput veći prostor od površine Brača.
Prošla godina bila je druga najgora u uništavanju šuma u ovom stoljeću, uništili smo dvostruku površinu koju smo uništili 2003. godine. Podaci su zaprepašćujući u dobu u kojem svijet svake godine trpi sve gore i materijalne i prirodne štete uslijed suša, uragana, poplava i bolesti kao posljedice klimatskih promjena, u kojem se počinju paliti alarmi zbog nestanka ribe, pčela koje bi oprašivale cvijeće, u kojem se sklapaju planetarni planovi za spas klime od nas samih.
290.000 kilometara četvornih uništene šume u 2017. godini znači takav udarac na prirodu i klimu kakav predstavlja i cjelokupna ogromna godišnja emisija CO2 SAD-a, drugog najvećeg zagađivača planeta stakleničkim plinovima. Najveći zagađivač na svijetu danas je Kina. Uništavanje šuma glavni je razlog zašto se u posljednjih 40 godina broj životinja u divljini – prepolovio.
Dvostruko manje živog svijeta danas u odnosu na onda definitivno govori o tome da je čovjek, čovječanstvo, da su milijarde ljudi u nešto više od 200 što priznatih što nepriznatih država i teritorija na svijetu pokrenuli šesto po redu masovno izumiranje života na planetu Zemlja i da smo u samo 40 godina već prevalili nešto više od pola puta ka onakvom izumiranju uslijed kojega su prije 65 milijuna godina nestali dinosauri.
Oni sa smislom za dramatično ili za crni humor zato danas čovjeku kao vrsti homo sapiens predviđaju da bi relativno uskoro i sam mogao postati tek uspomenom u planetarnoj prošlosti, bez prevelike nade da bi više ikada moglo biti nekoga tko bi se sjećao njegovog rekordnog kratkog i rekordno uništavajućeg postojanja.
Onkraj sve manjeg broja multinacionalnih kompanija koje zarađuju na ekonomskim granama kojima se uništava klima, te tipova poput Donalda Trumpa, u svijetu danas postoji konsenzus oko toga da se u programe Zemljinog klimatskog oporavka – razvijanja obnovljivih izvora energije, prelaska na održivu ekonomiju – izdvaja nedovoljno milijardi dolara. A i od tog dijela u očuvanje šuma ulaže se samo dva posto ukupnog iznosa.
Paradoks je u tome što bi, kada bi se, primjerice, od tekuće godine nadalje nekim čudom potpuno prestalo s uništavanjem šuma, to bi značilo da je preko noći nestala čak cijela trećina zagađivanja atmosfere s CO2 koju čovječanstvo planira smanjiti do 2030. u svom klimatskom planu.
Osnovni razlozi za uništavanje šuma su sječa zbog drvne industrije, sječa i spaljivanje tla zbog oslobađanja prostora za uzgoj stoke i proizvodnju mesa, za poljoprivredu, posebno za uzgoj soje, uljnih palmi čije ćete sastojke, ako dobro pogledate na deklaracije na pakiranjima najrazličitije hrane koju kupujete, pronaći u količinama i tako često da biste lako moguće mogli ostati šokirani. Potražite izraz "palmino ulje".
Procjenuje se da je do danas netaknutih preostalo još samo 15 posto šuma koliko ih je bilo u vrijeme kad se evolucijom razvio čovjek. Četvrtina je sasvim uništena, a sve ono između po živi svijet je ili jedva upotrebljivo ili neupotrebljivo zato što je ili razbijeno na sitne površine ili devastirano puno manjim brojem raznovrsnih stabala nego što je to bio slučaj nekoć, u mnogim dijelovima svijeta čak u doba djetinjstva naših djedova, baka.
Katastrofalni šumski požari najveći su uzročnici uništavanja šuma u sjevernijim područjima svijeta, oko dvije trećine gubitka tih "pluća svijeta" po Kanadi i Rusiji, što je direktna posljedica klimatskih promjena. Najgore uništavanje šuma trpi DR Kongo, sa svojim raskošnim džunglama, čak 1,4 milijuna hektara u prošloj godini što je šest posto više nego godinu ranije.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Nimalo slučajno, najgore uništavanje šuma tamo se bilježi na područjima u kojima bjesni tamošnji rat, u kojima se događaju svi oni suludi projekti ogromnih svjetskih kompanija s eksploatacijom ruda, te oko gradova koji se rapidno šire. Indonezija je pak prethodnih godina bilo mjesto najstrašnijih uništavanja džungle. Nedavno se svijetom proširila potresna snimka orangutana koji napada buldožer koji je upravo srušio stablo koje je njemu iz nekog razloga bilo životno važno.
Indonezija je primjer uništavanja šume paljenjem i sječom zbog poljoprivrede, u prvom redu zbog uzgoja palmi za palmino ulje. Još se pamti onaj užas u Indoneziji kada su vlasti prešutno odobrile spaljivanje ogromnih prostranstava džungle kako bi se tamo uzgajale palme za palmino ulje, ali nisu računali na to da bi takvi požari planetarnih razmjera mogli zahvatiti i samo tlo, treset koji se nagomilao na tlu, pa je stvar tako izmakla kontroli da su mjesecima sateliti snimali da je poveće područje tog dijela Azije stalno pod oblakom dima.
Ako koga nije briga za prirodu, već pola godine poslije stigle su procjene da je od tolikog dima pomrlo oko 100.000 ljudi uslijed raznih bolesti dišnog sustava. Bio je to, doslovno, i jeziv zločin nad prirodom i pokolj ljudi razmjera u rangu najgorih ratova i genocida u ljudskoj povijesti. Te godine svijet je poludio na državno vodstvo Indonezije, a i samoj vladi u Jakarti nakon toga je "došlo iz dupeta u glavu" da baš nije u redu to raditi, ako ne planetu, onda svakako ne svojoj naciji koja bi se možda mogla i početi buniti, što nikada nije baš zgodno za vlastodršca.
Odjednom, 2017. godinu Indonezija je zaključila oštrim padom u stopi krčenja i gubitka šume. Iako, činjenica je da ta zemlja još uvijek godišnje gubi ogromna zelena prostranstva. Brazil je sa svojom Amazonskom prašumom najvažnije mjesto u borbi za spas planeta od nas samih. I ovdje je stvar u politici, ali u još katastrofalnijem obliku nego drugdje.
U Brazilu je s dolaskom na vlast stabilne, u narodu omiljene vlade predsjednika Lule da Silve, zbog mjera koje je ta vlada počela odmah provoditi, od 2005. nadalje krčenje šuma naglo počelo padati. Šume su palili veliki uzgajivači stoke, koji i inače po Južnoj Americi maltretiraju indijance, tjeraju ih sa zemlje, nekada i ubijaju. Vlada da Silve uspjela je od 2005. nadalje stalno smanjivati krčenje, istodobno je u Brazilu prepolovio siromaštvo.
Više od 80 posto Brazilaca u anketama je izjavljivalo da o njemu misli pozitivno. Čak i sam Barack Obama rekao je za njega nakon jednog sastanka: "Ja naprosto volim tog čovjeka!", iako je taj čovjek cijeli život bio ljevičar. Za da Silvom istu politiku nastavila je Dilma Rousseff, također bivša revolucionarka, njegova suradnica.
No, tada je u Brazilu došlo do niza optužbi i nje i njega za korupciju, on je čak završio nedavno u zatvoru kako bi ga se spriječilo da se opet kandidira, da bi se naknadno ispostavilo da je skupina političara koja zagovara krupni kapital korumpirala dijelove pravosudnog sustava kako bi se za to izborila. U međuvremenu, nakon više od jednog desetljeća suzbijanja krčenja Amazone, a zbog obaranja vlasti, krčenje je opet eksplodiralo.
U 2017. godini više od četvrtine odnosilo se na namjerno i smišljeno podmetnute požare za potrebe uzgoja stoke. Kolumbija je još luđa priča. Ta zemlja također se većinom nalazi pod džunglom. Kolumbija je zato jedna od zemalja s najvećom bioraznolikost na svijetu, život tamo naprosto buja. I onda se dogodio paradoks.
U toj zemlji, izmučenoj sukobima pobunjeničkog marksističkog FARC-a, profašističkih vodova smrti, nerijetko korumpiranih, ali ipak legalnih vlasti, nedavno je potpisan mirovni sporazum između FARC-a i vlade, okončan je tinjajući građanski rat, izmučenoj naciji je laknulo, razdoblje sranja napokon je okončano. Da bi se odjednom u 2017. godini dogodio skok od čak 46 posto iskrčene površine. Ispostavilo je da je FARC desetljećima sprečavao upade u kolumbijski dio Amazonske prašume.
Ako bi tko pravio takav nered, oni bi ga ustrijelili. Kokain se smio proizvoditi samo za potrebe njihove zarade i pod njihovom kontrolom. A otkako su se oni povukli, odjednom je došlo do vakuuma u vlasti, određene skupine pohrlile su krčiti džunglu i za stoku i za nasade koke.
Pored svega toga, ispostavilo se da je u 2017. godini diljem svijeta pobijeno čak 197 ljudi koji su bilo kao radnici bilo kao aktivisti čuvali šume od krčenja. A najslabije se s krčenjem napredovalo tamo gdje su se organizirali sami urođenici, gdje su doslovno krenuli u borbu za očuvanje svog života i sebe samih.