Pomisao na to da nam se netko lažno osmjehuje u većini ljudi izaziva nelagodu zbog doživljaja tog čina kao vrste licemjerstva. No, stvar je u tome da je teško uočiti taj lažan smiješak, a neurologija nam može pružiti uvid u tu razliku. Još 1862. godine francuski je neurolog Guillaume Duchenne istraživao vrste ljudskih osmijeha te analizirao koje sve mišiće uključuju. Otkrio je kako se za lažan i pravi osmijeh aktiviraju posve različiti mišići lica.
Iako svaki osmijeh zahtijeva stezanje mišića oko usta, najveća se razlika ogleda u mišićima oko očiju, nazvanih orbicularis oculi. U istinskom osmijehu događa se kontrakcija tih mišića te se povlači koža uz oči, kao što se može vidjeti na ovoj slici koja datira iz Duchenneove studije:
Sa zubima ili bez njih, ne izgleda li vam istinski sretno? Tajna je upravo u mišićima i koži oko očiju koji reflektiraju istinske i sretne emocije.
S druge strane, kod forsiranja osmijeha prisutan je rad mišića u svakom obrazu koji se nazivaju risorus. Time se usne formiraju u pravi oblik smiješka, ali izostaje stezanje mišića oko očiju. Pogledajte lažan primjer na slici istog subjekta iz studije, gdje je njegov osmijeh stimuliran elektrodama.
Na njegovim obrazima postoje brazde, ali ih nema oko očiju.
