Današnja je ulična umjetnost već klasik, i to prilično kapitaliziran. To duguje prvo Keithu Haringu, potom Jean-Michelu Basquiatu i najnovije, Banksyju, kaže Gavrilović.
Ne postoji dobar ili loš zid. Postoje samo dobra ili loša ideja te izvedba, kaže Lonac, čije je ime, odnosno pseudonim, nezaobilazno pri bilo kakvom spomenu domaće (zagrebačke) ulične umjetnosti. Umjetnik koji u skladu s američkom street-art tradicijom taji pravo ime svojim je urbanim muralima, nerijetko monumentalnim, ukrasio mnoge gradske zidove, a jedan od poznatijih svakako je žena-sova, visoka gotovo devet metara i smještena u zagrebačkom Studentskom centru. Pravi je primjerak tipična Lončeva izraza - mješavina realizma i nadrealizma, s dozom simbolizma.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
