Slijepa poslušnost. To je osobina koja očito dobro prolazi u hrvatskom društvu, bez obzira na to što nadređeni radili. Dok ja dobivam svoju plaću, dok je meni dobro, pričat ću o drugima, govoriti kako su oni drugi korumpirani i čuditi se kako je to moguće u državi. Vidjeli smo to na dvije velike optužnice koje su upravo podignute. U Agrokoru su visokorangirani menadžeri abolirani iako su zarađivali do deset prosječnih plaća svaki mjesec. Ispalo je da su oni samo slušali što je naredio gazda Ivica Todorić, pa nisu ništa krivi. Samo direktni pomagači su uključeni u novu optužnicu.
U slučaju nabave robotskih mikroskopa, bilo je, po optužnici, dovoljno korumpirati ministra. A cijela vertikala je onda odradila posao. Samo dvije bolnice nisu htjele tako poslovati, a da nije bilo uhićenja, tko zna koliko bi još preplaćenih Petračevih mikroskopa bilo kupljeno. Službe nabave, ljudi koji su visokoobrazovani i trebali bi imati i visoka moralna načela kad već rade u bolnici, slijepo su provodile namještenu nabavu i svjesno ubacivale specifikacije kako bi pogodovali. Niti oni nisu osumnjičeni jer su u konačnici samo “vezali konja gdje je gazda rekao”. Kad je takvo stanje u društvu, a najčešće oni koji i odluče progovoriti budu degradirani i trpe osvetu, onda se stvara dodatna apatija da se ništa ne može promijeniti. Opravdano je pritiskati Vladu da primjerom i zakonima zaista pokaže da se bori protiv korupcije, ali i svaki zaposlenik u javnoj službi može tome pridonijeti umjesto da se drži slijepe poslušnosti.