Među Top 10 najgledanijih na Netflixu je i mračna pojska miniserija od pet nastavaka Heweliusz, temeljena na istinitoj priči. Slučaj najveće havarije poljskog civilnog broda dugog 125 metara, trajekta nazvanog je gdanjskom astronomu Janu Heweliuszu, jako podsjeća na potonuće tegljača Bourbon Rhode kojem je kapetan bio Šibenčanin Dino Mikšić prije šest godina na putu za Južnu Ameriku. I Bourbon Rhode je imao niz nedostataka vidljivih golim okom prije negoli je krenuo na put preko Atlantika pa ga je ulovio i potopio uragan Lorenzo. Ništa bolji brod nije bio ni Heweliusz iako je u službi bio samo 16 godina, od 1977. do nesreće na Baltičkome moru 1993.
- Pronašao sam popis, sastavljen nakon katastrofe, od čak 26 nesreća i ozbiljnih kvarova koji su pogodili Jan Heweliusz... - rekao je dr. Marcin Westphal, zamjenik ravnatelja Nacionalnog pomorskog muzeja u Gdanjsku.
Loša sreća počela je gotovo odmah. Samo tri tjedna nakon svog prvog putovanja, Heweliusz se sudario s obalom - nešto što bi se događalo sa zabrinjavajućom učestalošću. Štoviše, kapetani su od samog početka prijavljivali probleme sa stabilnošću i upravljivošću, posebno u valovitim uvjetima.
Tijekom sljedećih godina, brod se sudario s danskim trajektom, nasukao, pa čak i slobodno plutao u luci nakon što su mu pukli sidreni lanci, pisali su poljski mediji. Zabilježeni su i nagibi. "U studenom 1977. pretrpio je nagib od 35 stupnjeva koji ga je gotovo potopio“, kaže Westphal. U ožujku 1978. ponovno se nagnuo, ovaj put za 27 stupnjeva kada je pristao u Ystadu. Nije poduzeta nikakva akcija da se to ispravi.
Koliko god se sve ovo činilo nevjerojatnim, još gore je tek dolazilo. Izbio je 1986. ozbiljan požar nakon što je neispravno ožičenje uzrokovalo požar poluhladnjače. Šteta je popravljena na nevjerojatan način, s oko 60 tona betona (?!). Ilegalni zahvatom je dodatno ugrozio integritet trajekta.
Da stvar bude gora, krmena vrata broda oštećena su samo četiri dana prije katastrofe. Kapetan Andrzej Ułasiewicz zatražio je da se brod povuče iz upotrebe radi pravilnog popravka, ali vlasnici nisu poslušali njegova upozorenja. Umjesto toga, izvedeni su improvizirani radovi. Opet.
U ranim, ledenim satima 14. siječnja 1993. godine, dok je uraganska oluja Verena divljala Baltičkim morem, trajekt Jan Heweliusz vodio je svoju posljednju, očajničku bitku s valovima visokim poput višekatnica. U samo sat vremena, brod koji je već nosio zlokobni nadimak "plutajući lijes" prevrnuo se i potonuo, povlačeći sa sobom u mračne dubine 55 života. Ova katastrofa, koja se odvila nedaleko od njemačkog otoka Rügen, ostaje upisana kao najveća mirnodopska pomorska tragedija u povijesti Poljske - potresna priča o ljudskoj pogrešci, korporativnoj nemarnosti i neukrotivoj snazi prirode.
S dva sata zakašnjenja, Jan Heweliusz je 14. siječnja isplovio iz Świnoujścia. Na palubama je prevozio 28 kamiona i 10 željezničkih vagona. Uz 29 članova posade, na brodu je bilo i 35 putnika – uglavnom vozača kamiona iz Švedske, Austrije, Mađarske, Norveške i Češke. Vremenska prognoza bila je alarmantna. Oluja Verena već je harala Baltikom, a meteorolozi su najavljivali vjetrove orkanske snage. Na sestrinskom brodu "Kopernik", instrumenti za mjerenje jačine vjetra izašli su izvan skale. Unatoč tome, zbog gužve u luci i pritiska da se roba preveze, donesena je odluka o isplovljavanju.
Oko 2:40 ujutro, uvjeti na moru postali su ekstremni. Vjetar je dosezao snagu od 12 po Beaufortovoj ljestvici, s udarima koji su, prema nekim procjenama, dosezali i do 180 km/h. Valovi su narasli na visinu od šest metara. Posada je, boreći se s nestabilnošću broda, smanjila brzinu, što je dovelo do gubitka upravljivosti. U očajničkom pokušaju da se suprotstave snažnom vjetru koji je puhao s lijeve strane, napunili su balastne tankove na istoj, lijevoj strani - potez koji je bio u suprotnosti s operativnim preporukama i koji će se pokazati fatalnim.
Oko 4:00 ujutro, uraganski udar vjetra pogodio je desni bok broda. Zbog već napunjenih lijevih balastnih tankova, brod se trenutno i opasno nagnuo na lijevu stranu. U tom trenutku, popustili su vezovi koji su osiguravali teret. Kamioni i vagoni, teški stotine tona, počeli su kliziti po palubama, dodatno pojačavajući nagib i zapečativši sudbinu broda.
Kapetan Andrzej Ułasiewicz, probuđen usred kaosa, bos je dotrčao na zapovjedni most i preuzeo kormilo, pokušavajući okrenuti pramac broda prema vjetru. Bilo je prekasno. U 4:30, s nagibom od 30 stupnjeva, kapetan je izdao naredbu za napuštanje broda. Putnici, od kojih su mnogi bili samo u pidžamama, u panici su pokušavali doći do palube, no snažni udari vjetra bacali su ih u ledeno more.
Dramu posljednjih trenutaka zabilježio je kapetan broda MS Mikołaj Kopernik, Edward Bieniek, koji je čuo posljednji poziv s Heweliusza: "Prvo sam čuo kapetana Ułasiewicza kako zove na VHF kanalu 16. Rekao je da trajekt ima nagib od 30 stupnjeva i da oglašava alarm za napuštanje broda... Odgovor je bio da se bočni nagib približava 70 stupnjeva, a onda je nastala tišina. U tom trenutku, svaka komunikacija s trajektom prekinuta je zauvijek."
U 4:40 poslan je poziv "mayday". U 5:12, svega 24 kilometra od rta Arkona na njemačkom otoku Rügen, MS Jan Heweliusz se prevrnuo i nestao pod razjarenim valovima. Sve se dogodilo tako brzo da posada nije uspjela ni spustiti čamce za spašavanje.
Spasilački helikopteri poletjeli su iz njemačke baze Parow i iz Danske, no zbog pogrešnih informacija o lokaciji nesreće, na mjesto potonuća stigli su tek sat i pol kasnije. Zatekli su stravičan prizor. Temperatura mora bila je samo 2°C, a malobrojni preživjeli koji su se uspjeli domoći splavi za spašavanje već su patili od teške hipotermije.
Samo devet osoba je preživjelo, svih devet članovi posade. Odvedeni su u njemačke bolnice. U nesreći je život izgubilo 55 osoba: 20 članova posade, uključujući kapetana Ułasiewicza, i svih 35 putnika. Među žrtvama je bilo i dvoje djece. Tijela 18 žrtava nikada nisu pronađena.
Danas olupina Jana Heweliusza leži na dubini od 27 metara. Mjesto je označeno bovom i postalo je popularna, iako mračna, destinacija za ronioce. Oni svjedoče o jezivom prizoru prevrnutog broda, s kamionima koji još uvijek vise s paluba, kao nijemi spomenik tragediji. U Szczecinu i Świnoujściu podignuti su spomenici žrtvama, a neki predmeti izvučeni s olupine izloženi su u Nacionalnom pomorskom muzeju u Gdansku.
