Herman Goering bio je najkarizmatičniji i najutjecajniji čovjek Trećeg Reicha nakon Hitlera. Narcisoidan, samosvjestan, uvjerljiv govornik, sklon luksuzu, hedonist i ovisnik o drogama, postao je središnjim likom filma kako bi se preko njega istražila priroda nacizma, ali i dosezi Suda. Goering u filmu spominje srušene njemačke gradove pa kaže – “mi smo isti, razlika je samo u tome što ste vi pobjednici”. Konačno, sam Nuremberg, u kojemu se sudilo nacistima, bio je devastiran bombardiranjima, a o Dresdenu, Hamburgu ili Berlinu da i ne govorimo. Bio je vješt govornik i markantna pojava. “Ja odlučujem o tome tko je Židov, a tko nije”, rekao je jednom, demonstrirajući koliko narcizam, toliko i moć koju je stekao.
“Prvo pucajte, potom se pitajte jeste li pogriješili; ako pogriješite, ja ću vas zaštititi”, govorio je vojnicima. “Oružje će nas učiniti moćnima; maslo nas samo čini debelima”, deklamirao je za vrijeme Versajske Republike, zagovarajući obnovu njemačke vojne sile umjesto dizanja civilnog standarda – istu je logiku primjenjivao Staljin u govoru o obljetnici prve petoljetke. Bio je vješt manipulator. “Naravno, ljudi ne žele rat...”, kazao je. “Ali lijepo je jednostavno povući ih za sobom: reći im da su napadnuti i optužiti pacifiste za manjak domoljublja i opasnost po zemlju”.
Hitler i Hermann Goering (sredina) 1934. u Berlinu
Među svim optuženicima u Nurembergu, njih 24, prema inteligenciji je bio negdje oko sredine, ali je procesom dominirao kao središnja figura koja glumi korpulentnog dirigenta zarobljenog orkestra. Tijekom procesa Goering je bio predmet šarolikih reakcija među ostalim optuženicima. Neki su ga poštovali zbog ratne slave i karizme dok su ga drugi prezirali zbog općepoznate pohlepe, narcizma i uživanja u luksuzu. Zabilježeno je da su ga vidjeli kao egocentričnog, manipulativnog i samouvjerenog, često ciničnog. Njegova sklonost drogama i teatralno ponašanje dodatno je izazivala iritaciju i podsmijeh među zatvorenim nacističkim liderima.
U Prvom svjetskom ratu navodno je srušio oko 22 neprijateljska aviona (neki kažu da je potvrđeno njih 18) pa se svrstao u vodeće ratne asove, što će mu kasnije silno značiti kod Hitlera, u nacističkoj stranci, ali i u Njemačkoj uopće. Stekao je najviše vojno odličje, najprestižnije prusko odlikovanje za hrabrost i vojni uspjeh u Prvom svjetskom ratu - Plavog asa. Zaradio je i slavni željezni križ prve klase (to je jedini orden koji je Hitler nosio na prsima) i druga vojna odlikovanja, zbog nesumnjive hrabrosti i vještine. U mladosti je izgledao kao filmski glumac (silno je sličan Josipu Brozu, i po obliku glave, i po boji očiju, i po oštrom pogledu), što mu u politici i vojnoj karijeri zacijelo nije odmoglo. U zadnjim mjesecima rata imenovan je zapovjednikom formacije koju je prethodno vodio slavni Crveni barun Manfred von Richthofen, nedostižni njemački as, koji je srušio čak 80 protivničkih aviona…
Goering je rođen 1893. godine u građanskoj obitelji. Otac mu je bio državni službenik i bivši kolonijalni guverner u Njemačkoj Istočnoj Africi, ali nije bio aristokrat. Završio je srednju, kadetsku vojnu školu, no odrastao je u dvorcu pa je poprimio sklonosti visokog društva – bio je zaljubljen u umjetnost, lov i dragulje. Vojnu karijeru započeo je u pješaštvu, ali je zbog reume izvučen iz rovova te se osposobio za pilota, i tu počinje njegova slava koja nije dugo trajala. U tipu obrazovanja u kojem je formiran, za časničke se funkcije ne uči u školi, nego u vojsci pa bi bilo pogrešno tretirati ga kao podoficira.
Goering u avionu tijekom Prvog svjetskog rata
Nakon kraja Prvog svjetskog rata Hermann Goering, poput mnogih njemačkih časnika, ostao je bez mjesta u poraženoj i radikalno smanjenoj vojsci. Versajski mir bio je ponižavajući za Njemačku, premda su Nijemci na Istočnom frontu 1917. godine Rusima u Brest-Litovsku zadali puno strože uvjete nego što su ih njima zadali zapadni saveznici. Ovome valja dodati činjenicu da Nijemci u Versaillesu nisu potpisali kapitulaciju, nego primirje. Amerika je ušla u rat, odnos snaga se promijenio pa je nastavak rata na bojištu na kojem se rovovi mjesecima nisu pomicali ni na istok ni na zapad (o čemu je Remarque napisao poznati roman “Na zapadu ništa novo”) bio besmislen. Faktički je Njemačka ispala poražena bez poraza, što je Hitler kasnije iskoristio za teoriju o “nožu u leđa” – po njemu su za to bili krivi Židovi, koji su izdali Njemačku, širili defetizam, a Ameriku, preko utjecaja u bankama, gurnuli u rat, što je bilo presudno. Ništa od toga nije bilo istina – u Prvom svjetskom ratu na njemačkoj se strani borilo oko 100 tisuća Židova, velikih njemačkih domoljuba, kojih je u toj zemlji bilo tek oko pet milijuna. Svaki peti bio je spreman dati život za Njemačku, no nitko im to nije priznao. Naprotiv, bit će – u dramatičnoj mjeri i Goeringovom zaslugom – podvrgnuti eksterminaciji kakvu povijest do tada nije vidjela. U epohalnoj knjizi Stefana Zweiga “Jučerašnji svijet” autor opisuje slučaj Židova Lissauera, poete koji je nešto prije izbijanja Prvoga svjetskog rata napisao “Pjesmu mržnje” protiv Engleske. Pjesma je u Njemačkoj stekla ogromnu popularnost, toliku da je car odlikovao Lissauera ordenom crvenog orla. No kada su Nijemci počeli gubiti na svim frontama, “ljudi su jadnog Lissauera prikovali za sramni stup, kao jedinog krivca za bezumnu histeriju mržnje u kojoj su 1914. ustvari učestvovali svi, od prvog do posljednjeg. Svi koji su ga još 1914. veličali, ostentativno su mu okrenuli leđa 1919.” – da bi ga kasnije iz Njemačke istjerao Hitler. “I tako je jadni Lissauer umro zaboravljen, kao tragična žrtva jedne pjesme koja ga je bila tako visoko uzdigla samo zato da bi ga razmrskala bacivši ga u najdublje dubine…”
Kao ratni as i bivši komandant elitne postrojbe Goering se priključio desničarskim paravojnim krugovima. U jednoj njemačkoj pivnici susreće čovjeka njemačke sudbine – Adolfa Hitlera, čiji ga emfatični govor baca u trans. Ljubav, divljenje i srodnost stavova bili su obostrani. Ratni heroj, čija se slava pružala po cijeloj zemlji, postao je koristan propagandni simbol stranke. Zahvaljujući tome, Hitler mu je povjerio vodstvo Sturmabteilunga (SA), jurišnog odjeljenja, paramilitarne organizacije koja je služila kao nasilno krilo stranke. Godine 1923. sudjelovao je u neuspjelom minhenskom pivničkom puču u kojem je teško ranjen, nakon čega se, zbog bolova, navukao na morfij. Pokušaj državnog udara završio je zatvorom za Hitlera i Goeringovim bijegom u inozemstvo radi liječenja. Odlazi u Dansku i Švedsku, gdje radi kao pilot u civilnom zrakoplovstvu i demonstrator letenja. U Švedskoj je upoznao Carin von Kantzow, s kojom se ženi, što mu donosi društvene veze i novac. Kasnije će po njenom imenu nazvati svoju raskošnu prusku rezidenciju, Carinhall.
Put od ratnog heroja do političkog radikala pokazuje kako su poraz i društveni kaos radikalizirali cijelu jednu generaciju njemačkih časnika.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Reichsmarschall je bio jedan od najvećih pljačkaša umjetnina u okupiranoj Europi.
Kad je postao kancelar, nakon uspjeha na izborima 1933., Hitler mu je dodijelio ključne položaje u nacističkoj hijerarhiji: imenovan je ministrom bez portfelja i komesarom za zrakoplovstvo, a ubrzo potom i pruskim ministrom unutarnjih poslova, predsjednikom vlade Pruske te šefom policije. Iskoristivši požar Reichstaga 27. veljače 1933., Goering počinje hapsiti političke protivnike, naročito komuniste, ali pokreće i osnivanje Gestapoa, zloglasne tajne policije čija je ruka bila prokleto duga. U lipnju 1934. odigrao je vodeću ulogu u Noći dugih noževa, kad su Hitler i on, uz suradnju s Himmlerom, organizirali uhićenja i smaknuća vođa SA i drugih političkih protivnika kako bi konsolidirali nacističku vlast. Čini se da mu je samo nebo granica. Naredne godine postaje zapovjednik Luftwaffe, vojnog zrakoplovstva koje je Berlin skrivao kako bi izbjegao ograničenja Versajskog ugovora. Pod njegovim vodstvom avijacija silovito raste, a zrakoplovstvo postaje srce njemačke strategije obnove vojne moći. Postaje i diplomat; ništa mu nije teško i nema ambicije koja mu je strana.
U jesen 1938. kao Hitlerov pregovarač sudjeluje u Münchenskoj konferenciji, na kojoj su Velika Britanija i Francuska dopustile Njemačkoj aneksiju Sudeta iz Čehoslovačke, a kasnije i Anschluss Austrije Tako se Njemačka teritorijalno proširila bez ispaljenog metka. U ožujku 1939. zaprijetio je bombardiranjem Praga kako bi osigurao okupaciju ostatka Čehoslovačke bez otpora. Uskoro se baca - na gospodarstvo! Godine 1936. Hitler Goeringa imenuje odgovornim za implementaciju “četverogodišnjeg plana”, njemačke kopije sovjetskih petoljetki. Obje su se zemlje pripremale za rat – iako će tri godine kasnije sklopiti pakt kojim će podijeliti Poljsku, a onda krenuti u krvoproliće bez presedana. Hitlerov doglavnik osniva i Reichswerke Hermann Goering, golemu državnu industrijsku grupu koja se bavila rudarenjem, proizvodnjom čelika i drugim ključnim sektorima, često koristeći rad prisiljenih radnika iz okupiranih teritorija. Uskoro postaje Hitlerov “posebni izaslanik” za vanjsku politiku, nastojeći graditi saveze s Italijom i drugim režimima te promovirati njemačke interese na Balkanu i drugdje u Europi.
Goering je, zanimljivo, čak tri puta dolazio u Beograd tridesetih godina prošlog stoljeća. Prvi je puta je došao u svibnju 1934. Nacisti su upravo osvojili vlast, koju je trebalo učvrstiti, pa je Hitler bio zauzet obračunom s ljevičarima i Židovima u svojoj zemlji. Zato su on i njegovi ostali suradnici imali zadatak obavijestiti druge europske narode da im ne prijeti opasnost od nacista. Potom je dolazio još dva puta. U svibnju 1934. posjetio je njemačko ratno groblje u Košutnjaku i položio vijenac na kojem je pisalo: “Mojim drugovima, ministar zrakoplovstva Reicha Hermann Goering”. To je iskoristio za vlastitu promociju. Pet mjeseci kasnije, u listopadu 1934., Goering je ponovno došao, sada kao izaslanik vođe Trećeg Reicha na sprovod kralja Aleksandra Karađorđevića. Dan kasnije, Goering je položio vijenac na Oplencu, na kraljev grob, na kojem je pisalo: “Našem velikom neprijatelju - Treći Reich”.
U mladosti je izgledao kao filmski glumac (silno je sličan Josipu Brozu, i po obliku glave, i po boji očiju, i po oštrom pogledu), što mu u politici i vojnoj karijeri zacijelo nije odmoglo
Četvrti put, u travnju 1941. nije došao osobno. Poslao je 234 bombardera i 120 lovaca, a tijekom rata je zaplijenio i fresku s Oplenca koja mu se jako dopadala. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Reichsmarschall je bio jedan od najvećih pljačkaša umjetnina u okupiranoj Europi. Njegova privatna zbirka umjetnina bila je najpoznatija na svijetu.
Sadržavala je više od dvije tisuće predmeta - samo slika je bilo skoro 1400 - plus stotine drugih djela poput skulptura, tapiserija i namještaja; vrijednost kolekcije procjenjivana je na stotine milijuna (ondašnjih) maraka. Iz kataloga njegove kolekcije koji je objavljen nakon rata vidi se da su u zbirkama bila djela velikih imena kao što su Botticelli, Van Gogh, Renoir i Monet.
Uoči i tijekom Drugog svjetskog rata Goering ostaje u samom vrhu vlasti. Godine 1940. Hitler mu dodjeljuje čin Reichsmarschalla, poziciju koja ga čini najvišim vojno-političkim dužnosnikom odmah iza Führera. Imenuje ga – u slučaju smrti – i svojim nasljednikom. Međutim, iako je Luftwaffe na početku rata bila presudna u Blitzkriegu protiv Poljske i zapadne Europe, kasnije gubi kredibilitet: posebno u Bitci za Britaniju, kad zrakoplovne snage nisu uspjele osigurati zračno nadmoć, i u zaštiti njemačkih gradova od savezničkog bombardiranja. Kako rat napreduje, Goering gubi utjecaj. Njegova uloga u opskrbi snaga na Istočnom frontu i u drugim teškim bojištima pokazuje se nedostatnom i, kako su neki povjesničari navodili, pogoršana je njegovim osobnim stilom života i navikama. Kod Staljingrada je bio jedan od uzročnika njemačkog fijaska – Hitlera je držao u zabludi da Luftwaffe može dopremati neograničene količine hrane opkoljenoj Šestoj armiji, a nije mogao ispuniti niti desetinu svojih obećanja.
Tijekom posljednjih dana Trećeg Reicha, dok se savezničke trupe približavaju Berlinu 1945., Goering pokušava - pogrešno i prerano - preuzeti vlast nakon navodne Hitlerove nesposobnosti, što ga dovodi u sukob s Führerom. Nakon Hitlerove smrti 30. travnja 1945., predao se američkim snagama 7. svibnja 1945. i zatim je interniran.
Hermann Goering sa suprugom Emmy
U jesen 1945. postaje glavni optuženik na Nirnberškom procesu. Optužen je po sve četiri glavne točke optužnice. Prva točka, zavjera za počinjenje zločina, odnosila se na njegovo sudjelovanje u planiranju i organiziranju nacističkog sustava koji je imao za cilj uništenje demokratskog poretka u Njemačkoj, provođenje agresivnih ratova u Europi te progon političkih i rasnih neprijatelja. Ova točka predstavljala je “krovni” dokaz da vrh režima nije djelovao stihijski, nego planski. Druga točka, zločini protiv mira, odnosila se na njegovo sudjelovanje u planiranju, pripremi i započinjanju agresivnih ratova, uključujući napade na Poljsku 1939., Norvešku i Dansku, Nizozemsku, Belgiju i Francusku te na Sovjetski Savez. Do tada takvo kazneno djelo nije postojalo ni u jednom zakonodavstvu svijeta. Kao zapovjednik Luftwaffea i član Hitlerova najužeg kruga, Goering je imao izravnu zapovjednu i političku odgovornost za ove akcije. Treća točka, ratni zločini, obuhvaćala je bombardiranje civilnih ciljeva, pljačku imovine na okupiranim teritorijima te deportacije prisilne radne snage, s posebnim naglaskom na sustavnu pljačku umjetnina i imovine Židova te iskorištavanje ratnih zarobljenika i civila u industriji pod njegovom kontrolom. Četvrta točka, zločini protiv čovječnosti, razmatrala je progon Židova, arijanizaciju imovine, deportacije i sudjelovanje u represivnom aparatu. Ključan dokaz bio je njegov potpis iz 1941. kojim je ovlastio Reinharda Heydricha da organizira “konačno rješenje židovskog pitanja”, čime se izravno povezao s administrativnim lancem koji je vodio prema Holokaustu.
Osuđen je na smrt vješanjem, ali je prije izvršenja presude počinio samoubojstvo uzimanjem cijanida 15. listopada 1946. u zatvoru u Nurembergu. “Ne osjećam moralnu obavezu da se pokorim kazni svojih neprijatelja - zato sam izabrao način smrti poput velikog Hanibala”. I u smrti je ostao narcis, nesposoban shvatiti razmjere i nepotrebnost zla koje je, u dosluhu sa Hitlerom, Himmlerom, Haydrichom, Goebbelsom i drugima, počinio.
