Na najnovijem Forbesovu popisu najbogatijih ljudi svijeta, na 1982. mjestu nalazi se čovjek s hrvatskom putovnicom - Vasilij Anisimov. On je rođeni Rus, a kako je dobio hrvatsko državljanstvo, to ni danas nije jasno. Naime, u vrijeme dok je ministar unutarnjih poslova bio Šime Lučin, Anisimov je podnio molbu da mu se dodijeli hrvatska putovnica.Veza je bio tadašnji ministar zdravstva Andro Vlahušić, on je dao preporuku..
Vlahušić 17. listopada 2003. godine piše Ministarstvu unutarnjih poslova
"Upoznat sam s činjenicom da su Vasilij Vasiljević Anisimov i njegova supruga Jekaterina Vladimirovna Bajkova podnijeli zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju članka 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Budući da se radi o čovjeku čija je želja trajno nastanjenje u Republici Hrvatskoj te o poslovnom čovjeku velikog ugleda koji je spreman značajno investirati i u zdravstvene objekte na području Republike Hrvatske (osobiti interes pokazao je za ulaganje u objekte lječilišta Naftalan), a o čemu su vođeni konkretni razgovori, izražavam potporu podnesenom zahtjevu."
Samo 11 dana kasnije Rus je bio hrvatski državljanin. Do danas, naravno, nije uložio ni centa u lječilište Naftalan, specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju u Ivanić-Gradu.
Šime Lučin objasnio je Oštru kako je u tom razdoblju bilo nekoliko zahtjeva za dodjelu državljanstva putem preporuke, no da se ne sjeća konkretne preporuke ministra Vlahušića ni zahtjeva gospodina Anisimova. Ni tadašnji ministar zdravstva Vlahušić, koji je potpisao preporuku, ne sjeća se konkretnog slučaja. Dodao je za Oštro da je u to doba u Ministarstvo dolazilo jako puno ljudi koji su iskazivali interese za investicije. U tijeku je bila reforma zdravstva pa su u Ministarstvu tražili investitore za različite institucije.
Ne sjeća se ni je li osobno razgovarao s Anisimovom. Umjesto Naftalana, Anisimov je uložio oko jedanaest milijuna dolara u nekretnine, prvenstveno na otoku Korčuli, gdje je izgradio sportsku bazu koju su do ruske invazije na Ukrajinu koristili ruski gimnastičari, te na otoku Šipanu i dubrovačkom području.
Na preporuku Vlahušića...
"Ništa nisam slagao, ništa nisam rekao loše. Da li je on došao u Hrvatsku, nije došao u Hrvatsku, tko je on, kakve su njegove veze tada bile, čiji je, pojma nemam", rekao je Vlahušić u telefonskom razgovoru za Oštro.
Lječilište Naftalan nalazi se u Ivanić Grada i u vlasništvu je Zagrebačke županije. Iz ove medicinske ustanove su također za Oštro svojedobno potvrdili kako od 2003. godine do danas nikakva tvrtka ni pojedinac nisu ulagali u lječilište. To potvrđuje i sudski registar u kojem stoji da Naftalan u zadnje 20 godina nije imao druge (su)vlasnike.
Vasilij Vasiljevič Anisimov, poduzetnik rođen u Kazahstanu, godinama je bio tek jedno u nizu imena na Forbesovim listama najbogatijih Rusa. No, od rujna 2022. godine, kada se odrekao ruskog državljanstva, ovaj milijarder čije se bogatstvo procjenjuje na oko 2,1 milijardi dolara u poslovnim registrima vodi se kao - Hrvat. Njegov životni put, obilježen usponom u kaotičnoj privatizaciji devedesetih, unosnim poslovima s votkom nazvanom po Vladimiru Putinu i bliskim vezama s Kremljom, otkriva složenu priču o moći, novcu i pragmatičnom snalaženju u svijetu visoke politike i krupnog kapitala. Anisimov danas živi u Švicarskoj, a u Rusiju, gdje su mu ostali poslovni interesi, putuje s poslovnom vizom.
Anisimov je rođen 1951. godine u Alma-Ati, u tadašnjoj Kazaškoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici, u obitelji ruskog porijekla. Nakon što je 1977. diplomirao ekonomiju, karijeru je gradio unutar sovjetskog sustava, radeći kao robni stručnjak, a kasnije i kao direktor u državnim trgovačkim poduzećima. Presudni trenutak događa se s raspadom Sovjetskog Saveza, kada Anisimov prepoznaje priliku u novonastalom tržišnom kaosu. Krajem osamdesetih osniva tvrtku Trust, koja se bavi izvozom obojenih metala, prvenstveno aluminija. U eri takozvanih "aluminijskih ratova", kada su se novopečeni tajkuni nerijetko i oružjem borili za kontrolu nad bivšim državnim postrojenjima, Anisimov je vješto manevrirao. Njegova tvrtka, kasnije preimenovana u Trustconsult, stjecala je udjele u ključnim talionicama i rafinerijama, poput onih u Krasnojarsku i Bratsku, postavljajući temelje za golemo bogatstvo.
U biznisu s Ališerom Usmanovim
Vrhunac poslovnog uspona u metalurgiji doseže 2004. godine, kada u partnerstvu s Ališerom Usmanovim - još jednim oligarhom koji je ljeta provodio na Jadranu i čija je jahta Irina VU misteriozno enstala s veza u Betini - i Andrejem Skočom postaje suvlasnik Metalloinvesta, holdinga koji je pod sobom objedinio najveće ruske proizvođače željezne rude i čelika. Anisimov je u tom gigantu držao udio od 20 posto, koji je 2011. godine prodao ruskoj državnoj banci VTB za, kako se tada izvještavalo, oko 2,5 milijardi dolara. Kao razlog izlaska iz posla naveo je želju da se više posveti obitelji i svojem drugom velikom poslovnom carstvu - nekretninama.
Paralelno s poslovima u metalurgiji, Anisimov je gradio i diverzificirao svoj portfelj. Njegova tvrtka Coalco, osnovana još 1994., isprva se bavila ulaganjima u metaluršku industriju, no s vremenom se transformirala u jednog od najvećih igrača na tržištu nekretnina moskovske regije. Coalco je stekao vlasništvo nad više od 37.000 hektara zemljišta u okolici Moskve, gdje je razvijao luksuzne projekte poput elitnog naselja Akulinino, ali i velike poslovne komplekse kao što je White Square.
Votka Putinka
Ipak, jedan od njegovih najpoznatijih i najkontroverznijih poslovnih pothvata bila je votka "Putinka". Brend, stvoren 2003. godine, vješto je iskoristio golemu popularnost ruskog predsjednika Vladimira Putina. Krajem 2009. godine Anisimov je preuzeo kontrolni udio u moskovskoj destileriji Kristall, koja je proizvodila Putinku, a njegova distributerska tvrtka postala je njezin ekskluzivni distributer. Votka je postala tržišni hit, no istraživački novinari, poput onih iz ruskog medijskog projekta Proekt, godinama su tvrdili da je brend služio kao neslužbeni "novčanik" za ljude bliske Kremlju, te da su se prihodi od prodaje prelijevali na offshore račune povezane s Putinovim prijateljem iz djetinjstva, Arkadijem Rotenbergom. Anisimov je kasnije prodao svoje udjele u destileriji, a prava na brend su prenesena na tvrtke povezane upravo s Rotenbergom.
Njegove veze s vrhom ruske vlasti bile su neupitne. Dvanaest godina, od 2010. do 2022., bio je predsjednik Ruskog džudo saveza, sporta koji je osobna strast Vladimira Putina. Prvi potpredsjednik saveza u njegovom mandatu bio je spomenuti Arkadij Rotenberg. Zbog bliskosti s Kremljom, američko ministarstvo financija uvrstilo ga je 2018. na takozvanu "Putinovu listu", popis dvjesto deset istaknutih ruskih dužnosnika i biznismena. Unatoč svemu tome, Anisimov se, za razliku od mnogih drugih oligarha, ne nalazi pod izravnim sankcijama Europske unije ili Sjedinjenih Država.
Život Vasilija Anisimova obilježila je i velika obiteljska tragedija. Njegova kći Galina i njezin suprug 2000. godine brutalno su ubijeni u svom domu u Jekaterinburgu. Navodno je taj događaj bio jedan od glavnih razloga njegovog privremenog povlačenja iz posla i napuštanja Rusije u to vrijeme. Danas vodi znatno povučeniji život, daleko od očiju javnosti, upravljajući svojim bogatstvom iz sigurne udaljenosti svog doma u Švicarskoj.
