Tako otrcano, a – savjet ne tražim niti bih ga dao – tako prokleto mudro. Djeluje li nešto predobro da bi bilo istina, vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije istina. Posljednja u nizu potvrda je priča o riječkoj firmi koja je, ha, više kockarima nego ulagačima, obećavala velike zarade od trgovanja kriptovalutama. Kažem, više kockarima nego ulagačima, jer obeća li ti netko veći prinos nego što ulagačima radi Buffett, stvarno je mudro pitati se kolike su šanse da uspije.
I tu dolazimo do naslova koji je izgovorio Buffettov kompanjon Charlie Munger, da glavni pokretač na burzi nije pohlepa nego zavist. Ljudi naprosto ne mogu gledati kako prijatelji, poznanici, neznani koje gledaju na televiziji i portalima... zgrću lovu, i onda je pitanje samo koliko su spremni riskirati, i klade li se za lovu koja im dugo vremena sigurno neće trebati, za lovu koje se lako mogu odreći, ili na kocku stavljaju djetetovu školarinu, ili svu ušteđevinu. Ili uzmu kredit!
Šema je ista i za dionice i kriptovalute, za sve lance sreće, piramide u kojima se novcem novajlija isplaćuju kockari koji su ranije ušli u igru, i tako dok novca ne nestane. No, uzmimo za primjer dionicu čija je cijena prodajom priče s tridesetak narasla na više od tristo kuna, da bi pala na desetak.
Firmu, jednu od onih koja se iznova i iznova spašavala novcem poreznih obveznika, u privatizaciji nitko nije htio kupiti. Nevažno zašto, cijena dionice počinje rasti. S cijenom raste i broj ljudi koji je "reklamiraju", hvale se kako su brzo zaradili pedeset, sto, pa i više posto. S brojem ljudi koji se hvale raste i broj analiza o potencijalu kompanije ako se s njom učini to i to.
Neodlučni su na sto muka. Razum im govori da bi, da je firma išta vrijedila, odavno bila privatizirana, ali, eto, čak i veliki autoriteti sad govore da je dionica prilika života. Savjet ne tražim, niti bih ga dao, da ne kažem u skoro svim slučajevima, u mnooogo slučajeva najviše kockara u igru ulazi malo prije ili na samom vrhuncu cijene. Nestane "goriva", nestane kockara, cijena padne. Pa neće valjda prodati po cijeni nižoj od kupovne. Uvjere ljudi sami sebe da nisu kockari, nego ulagači na duge staze. Cijena još padne. Sad je još teže prodati. Pa se cijena zna i prepoloviti, pasti i devedeset posto. I to je to.
Savjet ne tražim niti bih ga dao, ali, kaže li mi netko da je zarada sigurna, ne izađem iz sobe nego – istrčim.
