Mural na bočnom zidu zgrade u Teheranu ilustrira Hormuški tjesnac s porukom "Zauvijek u iranskim rukama" i "Trump ne može učiniti ništa, Iran će zauvijek imati kontrolu nad Hormuškim tjesnacem". No nije baš tako. Ispostavilo se da problemi s tjesnacem cijelom svijetu uzrokuju problem prije svega s naftom ili helijem, a Iranci imaju drugu vrst problema - hrana. Nastavi li se rat, Trump bi ih mogao izgladnjeti do pobjede.
Iransko gospodarstvo početkom 2026. godine suočava se s jednom od najtežih kriza u novijoj povijesti. Teški troškovi nedavnog rata, desetljeća iscrpljujućih međunarodnih sankcija i stalni unutarnji izazovi gurnuli su zemlju u spiralu galopirajuće inflacije, strmoglavog pada vrijednosti valute i rastuće nezaposlenosti, ugrožavajući egzistenciju milijuna građana i smanjujući srednju klasu.
Ekonomske posljedice dvanaestodnevnog rata s Izraelom, koji se dogodio ranije ove godine, bile su razorne. Procjene govore o mogućem padu BDP-a za više od deset posto. Sukob je doveo do masovnog uništenja ključne infrastrukture, uključujući zračne luke, energetska postrojenja i vojne objekte, čija će obnova zahtijevati desetke milijardi dolara. Središnja banka Irana upozorila je da bi oporavak ratom uništenog gospodarstva mogao potrajati više od jednog desetljeća.
Čak i prije posljednjeg sukoba, iransko gospodarstvo bilo je na klimavim nogama. Višegodišnje sankcije pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država, koje su ponovno uvedene i pojačane nakon američkog povlačenja iz nuklearnog sporazuma, drastično su ograničile izvoz nafte i pristup globalnim financijskim sustavima. Prema izvještaju BBC-ja, procjenjuje se da su te sankcije zemlju koštale između tri stotine i četiri stotine pedeset milijardi dolara izgubljenih prihoda od nafte tijekom posljednjeg desetljeća. Iako se izvoz nafte djelomično oporavio, i dalje je daleko ispod razina prije uvođenja sankcija.
Prosječna plaća u Iranu - 306 eura
Kumulativni učinak ovih pritisaka izazvao je šokove u cijelom gospodarstvu. Nacionalna valuta, rijal, doživjela je dramatičan kolaps, a početkom 2026. godine za jedan američki dolar bilo je potrebno izdvojiti više od 1,5 milijuna rijala. Ova devalvacija potaknula je nekontroliranu inflaciju, s prognozama koje za 2025. i 2026. godinu ostaju iznad 40 posto. Godišnja stopa inflacije popela se na 48,6 posto u listopadu 2025. godine, što je najviša razina od svibnja 2023. godine.
Posebno je zabrinjavajući rast cijena osnovnih potrepština, pri čemu su cijene hrane početkom 2026. bile čak 72 posto više nego prethodne godine. Stvarnost iza ovih postotaka još je dramatičnija kada se pogledaju stvarne cijene na policama trgovina koje su za mnoge postale nedostižne. Pri tom svakako valja uzeti u obzir da je prosječna plaća u Iranu svega 306 eura.
Prema podacima koje su početkom 2026. prikupili Svjetski program za hranu (WFP) i lokalni ekonomski analitičari, cijene osnovnih namirnica dosegnule su nezamislive razine u lokalnoj valuti. Primjerice, kilogram šećera sada košta oko 0,38 € (700.000 rijala), dok je za litru jestivog ulja potrebno izdvojiti čak 1,49 €, što je za mnoga kućanstva postalo luksuz. Kilogram pšeničnog brašna, temelja prehrane, stoji oko 0,28 € (520.000 rijala), a kilogram piletine doseže cijenu od tri €, ostalog mesa od 7-12 eura, što su već otprilike euroske cijene. Rastu i za druge svakodnevne potrepštine: litra mlijeka košta 0,43 € (800.000 rijala), a kilogram banana, nekada uobičajeno voće, sada preračunato košta oko 1,23 €. Čak i proizvodi za osobnu higijenu postali su teško priuštivi prosječnom Irancu, s cijenom pakiranja od četiri role toaletnog papira od 0,51 €. Iako se neke od ovih cijena preračunate u eure za prosječnog Europljanina mogu činiti niskima, za prosječnog Iranca čija je kupovna moć desetkovana inflacijom, koji prima prosječnu plaću od 306 eura, one predstavljaju ogroman i često nepremostiv teret na kućni budžet.
Stvari još nisu toliko dramatične kao u Siriji prije oslobađanja od režima Bašara Al-Asada, ali bi mogle postati. Analitičari očekuju da će eskalirati u idućim danima bude li Trump inzistirao na blokadi Hormuza s američke strane. Ponestat će hrane, lijekova... Baš kao u Siriji prije sloma.
- Sirijska ekonomija praktično ne postoji, pogotovo u sjevernom dijelu, koji je vrlo bogat. Pa tamo je Ina imala svoja postrojenja za crpljenje nafte, tamo svoje interese imaju Rusi, Amerikanci, Iran, zaljevske monarhije... A sirijski narod pati. Život je nedostojan čovjeka u 21. stoljeću. Imaju struju od jedan do dva sata na dan i tako već osam godina. Imaju pravo na 20 litara benzina po automobilu mjesečno, pet kila brašna, tri litre ulja, dvije kile šećera dobivaju na bonove, jednu bocu plina mjesečno... Sirija je nekad bila bogata zemlja. Sad moja sestra radi kao liječnica u bolnici i ima plaću 20 dolara. Nekad za to može kupiti samo jednu kokoš - rekao je 2024. godine, prije pada Asadova režima za 24sata Jamal Sharbini, otac bivših nogometaša Anasa i Ahmada, koji je u Hrvatsku došao prije nekoliko desetljeća iz Sirije.
Litra benzina - 0,008 eura
Poseban paradoks iranskog gospodarstva očituje se u cijeni goriva. Unatoč potpunom ekonomskom kolapsu i golemom pritisku na državne financije, Iran i dalje snažno subvencionira benzin, čija je cijena ostala jedna od najnižih na svijetu. Prema službenim podacima s početka travnja 2026., litra benzina za prvih 60 litara mjesečne potrošnje po vozilu košta svega 0,008 € (15.000 rijala). Svaka litra iznad te subvencionirane kvote naplaćuje se po dvostruko višoj, ali i dalje iznimno niskoj cijeni od 0,016 € (30.000 rijala). Iako ove niske cijene pružaju određeno olakšanje stanovništvu, one istovremeno stvaraju i dodatne probleme, poput poticanja prekomjerne potrošnje, velikog zagađenja zraka u gradovima i rasprostranjenog krijumčarenja u susjedne zemlje gdje su cijene višestruko veće. Održavanje ovakvih subvencija predstavlja sve veći teret za državni proračun, koji se nalazi pred potpunim slomom.
Sve to je dovelo do značajne erozije životnog standarda, a procjenjuje se da više od 40 posto stanovništva živi ispod apsolutne granice siromaštva. Ekonomska kriza odražava se i na stopu nezaposlenosti, koja je u zimi 2025. dosegnula 7,8 posto, a Međunarodni monetarni fond (MMF) predviđa njezin daljnji rast na 9,5 posto.
Rat je izbrisao 120 milijardi dolara BDP-a
Nedavni sukob imao je i značajne globalne posljedice, posebno na tržištima energenata. Prekid isporuka nafte i plina kroz Hormuški tjesnac doveo je do naglog skoka globalnih cijena energenata i izazvao zabrinutost zbog moguće globalne krize energetske sigurnosti. To je, zauzvrat, utjecalo na globalne opskrbne lance za razne proizvode, što je dovelo do viših troškova proizvodnje za industrije diljem svijeta. Očekuje se da će rat smanjiti gospodarski rast u arapskim zemljama za procijenjenih 120 do 194 milijarde dolara BDP-a.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
trumponja je smece