Ako živite u bogatoj zemlji i jako dobro zarađujete, a nemate dobrog računovođu vjerojatno ćete potrošiti oko pola godine radeći za državu. Ako primate prosječnu plaću, ni najbolji računovođa vas ne može spasiti od plaćanja poreza.
Većina problema s porezima vrti se oko toga koliko država uzima, a koliko se od toga potroši i koliko se tog novca gubi. Premalo se govori o tome kako se porezi stvarno povećavaju. Današnji porezni sustavi nisu samo komplicirani i zbunjujući zbog složenosti izračuna i prazninama koje ostavlja oporezivanje. Oni su ujedno i zastarjeli, piše The Economist.
To ih čini manje efikasnim, nepravednijim i vjerojatnije u sukobu s prioritetima vlade. Svijet treba obnoviti porezne sustave kako bi bili prikladni za 21. stoljeće.
Jean-Baptiste Colbert, ministar financija francuskog kralja Luja XIV, uvelike je uspoređivao umjetnost podizanja poreza sa "čerupanjem guske tako da se dobije najveća moguća količina perja uz najmanje moguće siktanja".
Porezni sustavi variraju od jednog do drugog gospodarstva - Europa nameće poreze na dodanu vrijednost, Amerika ne. Ipak, u većini zemalja, tri nedostatke pokazuju kako umjetnost čerupanja nije uspjela.
Više perja, manje siktanja
Jedna je propuštena prilika. Skupo stambeno zbrinjavanje, često rezultat nedostatka zemljišta, donijelo je dobitke za vlasnike kuća u velikim svjetskim gradovima. Cijene kuća u prosjeku su 34 posto veće nego prije pet godina, ostavljajući mlade ljude bez privatnog vlasništva.
Ovakav neočekivani dobitak za vlasnike trebao bi biti očiti izvor prihoda, ali porezi na imovinu ostali su priblićno isti i to oko 6% državnih prihoda u bogatim zemljama - dakle isto kao i prije naglog porasta cijena.
Drugi nedostatak je da porez ponekad radi protiv drugih prioriteta. Političari u bogatom svijetu brinu o rastućoj nejednakosti, koja je na najvišoj razini u zadnjih pola stoljeća. U OECD-u, skupini najrazvijenijih zemalja, najbogatijih 10% stanovništva zarađuje prosječno devet puta više od 10% najsiromašnijih.
Ipak, tijekom ovog razdoblja, većina gospodarstava (iako ne i Amerike) pomaknula je složenost oporezivanja radne snage prema regresivnim platnim razredima i socijalno-sigurnosnim pristojbama i daleko je od progresivnih poreza na dohodak.
Porezni sustavi također se nisu prilagodili tehnološkim promjenama. Rastuća važnost intelektualnog vlasništva znači da je gotovo nemoguće odrediti gdje multinacionalne kompanije doista zarađuju novac? Tehnički divovi poput Applea i Amazona skrivaju svoj nematerijalni kapital u raju poput Irske i plaćaju premalo poreza negdje drugdje.
Ovog je mjeseca ustanovljeno da je Amazonova britanska podružnica prošle godine platila 1,7 milijuna funti poreza na dobit od 72 milijuna funti i prihod od 11,4 milijarde funti. Prema jednoj nedavnoj procjeni, gotovo 40% višenacionalnih profita svake se godine prenosi u zemlje s niskim porezom.
Komplicirana pravila
"Rješenja" za takve probleme često samo pogoršavaju zastrašujuću složenost današnjeg poreznog koda. Europska unija želi odrediti kada tvrtke imaju "virtualnu sponu" u nekoj državi, a zatim prenositi dobit diljem svijeta iz države u državu, koristeći kompliciranu formulu.
Amerika je navodno pojednostavila nedavno porezna reformu ali i uvela zapanjujuće komplicirana nova pravila za multinacionalne kompanije.
Međunarodni napori i suradnja među državama da bi se spriječile makinacije postigle su određeni napredak. No nisu dorasli problemu što s tehnološkim tvrtkama i natjecanjem u investicijama u svijetu gdje kapital prelazi granice.
Temeljna porezna reforma može potaknuti rast i učiniti društva pravednijima - bez obzira na udio BDP-a koji vlada uzima porezima. Srećom, načela prema kojima bogate zemlje mogu oblikovati dobar sustav su jasna: poreze treba usmjeriti na rentu, sačuvati poticaje i učiniti ih nemogućim za izbjegavanje.
Sve zemlje trebaju oporezovati imovinu i nasljedstvo. Ti su porezi nepopularni, ali uglavnom učinkoviti. U svijetu u kojem imovinsko vlasništvo donosi bogatstvo iz generacije u generaciju, takvi su porezi poželjni.
Konzervativni prvi korak bio bi ponovno uvesti porez na nasljedstvo. Radikalniji pristup bio bi uvođenje poreza na zemljišnu vrijednost, što je najučinkovitiji od svih poreza na imovinu i ujedno staro liberalno naslijeđe.
Ekonomisti su skeptični zbog oporezivanja ostalih oblika kapitala, iz dobrog razloga - jer to obeshrabruje ulaganja. No, udio kapitala u BDP-u bogatih zemalja porastao je za četiri postotna boda od 1975., donoseći skoro $ 2 trilijuna godišnje globalnog dohotka iz plaća i džepova investitora.
Bogati i oni drugi
S obzirom na to da konkurencija opada na mnogim tržištima, to sugerira da tvrtke sve više mogu izdvojiti rente iz gospodarstva. Porezi na kapital mogu ciljati te iznajmljivače bez uznemiravanja poticaja, pod uvjetom da uključuju investicije.
Da bi tvrtke prestale seliti profit, vlade bi trebale promijeniti fokus s tvrtki na investitore. Dobit na kraju odlazi dioničarima u obliku dividendi i otkupnine. No, malo ljudi vjerojatno će iseliti radi izbjegavanja poreza na prihod od ulaganja - Apple može premjestiti svoje intelektualno vlasništvo u Irsku, ali ne može tamo preseliti sve svoje dioničare.
Porez na dobit poduzeća bio bi osigurač da ulagači koji sami ne plaćaju poreze, kao što su stranci ipak daju neki doprinos. Puni investicijski rashod treba biti standard; odbici na kamate na dug, koje potiču rizičnu dobit bez ikakvog razloga treba otpisati.
Kako se tržište rada i dalje polarizira između visokih zarada i onih drugih, porezi na dohodak trebaju biti niski ili negativni za najniže zarade. To znači oslobađanje od regresivnog plaćanja poreza koje bi se u SAD-u mogli zamijeniti manjim porezima na potrošnju koji su efikasniji.
Adam Smith je rekao da porezi trebaju biti učinkoviti, sigurni, prikladni i fer. Za razliku od tog standarda, današnja porezna politika neoprostivo je pokvarena. Političari rijetko razmatraju svrhu i opseg oporezivanja.
Kad mijenjaju porezne zakone, obično ukidaju stare i istovremeno stvaraju nove. Ponovno pisanje zakona znači pobjedu nad skeptičnim biračima i zastrašivanje novim nametima. To je težak posao. Ali nagrada je vrijedna borbe.
