Propast hrvatske industrije šećera: problem nije u ekonomiji

U Hrvatskoj su donedavno poslovale tri šećerane - u Virovitici, Osijeku i Županji - dok danas proizvodi samo ova potonja nakon što su se prve dvije početkom ove godine zatvorile. To ne bi bila osobita vijest jer se kompanije stalno rađaju i propadaju, jašući na valovima Schumpeterijanske kreativne destrukcije. To, dakle, ne bi bilo nimalo zanimljivo neekonomistima da nas okolnostima i izjavama političari i njihovi intimusi nisu zabavili kao u ponajboljim britanskim skečevima. Naime, prije tek nešto više od godine i pol dana, često napadani predsjednik HGK doktorirao je s temom “Pozicioniranje hrvatske industrije šećera na tržištu Europske unije”. Te tri jedine šećerane udružile su se u jednu kompaniju krajem 2019. godine znakovitog imena “Hrvatska industrija šećera”. Međutim, u zadnjih šest godina tri šećerane okupljene u tu novu krovnu kompaniju imaju kumulirane gubitke od oko milijardu kuna. Ministrica poljoprivrede je predložila supermarketima da povećaju cijene šećera, tako direktno sugerirajući akterima na tržištu da se cjenovno ne natječu, nego zadrže više cijene na štetu potrošača. Dodatno je naglasila da poštuje poslovne odluke supermarketa i slobodu kretanja roba, no da isti trgovački lanci imaju različite cijene šećera u Hrvatskoj i inozemstvu. Različite cijene na različitim tržištima nisu ništa neočekivano ni dubiozno te su posve u skladu sa standardnim teorijama međunarodne ekonomike na koje ćemo ovom prilikom podsjetiti.