Tijekom cijele povijesti ljudi su ratovali zbog prirodnih resursa. Nekad je to bilo zbog šećera, nekad zbog začina, ili zbog minerala, jedan od većih izbio je zbog opijuma, a u 21. stoljeću nesumnjivo je na red došla i riba. Posljednjih desetljeća čovječanstvo je radikalno izlovilo ribu do te mjere da je riblji fond u ekstremno kratkom vremenu sveden na polovicu onoga što je po morima i oceanima živjelo još sredinom prošlog stoljeća.
Express je već pisao da će uz ovakve trendove za samo nekoliko godina u oceanima biti veća masa plastičnog otpada od mase riba. A sve manje globalne zalihe ribe u morima i oceanima znače i sve veću egzistencijalnu prijetnju za oko milijardu ljudi, kojima morski organizmi znače glavni, često i jedini izvor proteina, ako ne i cjelokupne hrane. Najzabrinutija zemlja svijeta po ovom pitanju je Kina. Prosječan građanin ove zemlje godišnje pojede duplo više ribe od svjetskog prosjeka.
Ova zemlja je ujedno i najveći svjetski izvoznik ribe, a njena ribarska flota zapošljava 14 milijuna ljudi koji godišnje zarađuju više od jedne milijarde dolara samo od izvoza. Ovako moćna industrija logičan je plod višegodišnjih subvencija vlade NR Kine u iznosima od stotina milijuna dolara kako bi kineski ribari mogli loviti i po oceanskim vodama daleko od obale.
Problem nastaje onda kad njihovi ribari ulaze u ribolovne zone drugih nacija, ilegalno, otprilike onako kako to naša zemlja godinama doživljava iz smjera Italije, i to još davno iz doba Jugoslavije do danas. I dok su na Jadranu s raspadom Jugoslavije prestali vrijediti uvjeti po kojima se ilegalnu ribaricu prvo pozivalo da se preda, da bi se na opetovano oglušivanje o zapovijed i pucalo, diljem svijeta se puca, i to nesmiljeno. U Indoneziji nimalo nježno svake godine protjeruju stotine kineskih ribarica.
Argentina je prošle godine u svojim vodama čak i potopila jedan kineski brod koji je potegnuo sve do njihove obale. S kineskim ribarskim brodovima bitku vodi i Južnoafrička Republika, Ekvador je nedavno ilegalnim kineskim ribarima zaplijenili 3000 tona ribe, pa je premijer čak zvao kineskog veleposlanika na ribanje... Pretpostavlja se da bi sljedeći mogao biti SAD jer su kineske ribarice sve bliže i njihovim vodama. A za sve ovo, brodovi za ilegalno ribarenje nerijetko znače i usputnu zaradu od krijumčarenja oružja, droge ili ljudi.
Ekološke organizacije redovito upozoravaju na razorne učinke neodgovornog ribarenja pri kojem se riba lovi i prije nego što je stigla podići potomstvo ili takvo u kojem se baca i 90 ili 95 ulova jer ribarima nije komercijalan, umjesto da love metodama kojima ne bi stradavali drugi morski organizmi. Od ribarica stradavaju dupini, posebno kad je riječ o lovu na tune. Plavoperajna tuna u Mediteranu je, primjerice, pred istrebljenjem.
Jedna od najozloglašenijih zemalja svijeta je Tajland čije ribarice, posebno one koje love tunu, na svojim brodovima vrlo često drže robove. Njih se nerijetko baca s broda kad više nisu od koristi, fizičko zlostavljanje je pravilo, a daleko od toga nije i seksualno zlostavljanje. Malo je poznato da se u Somaliji, nakon izbijanja građanskog rata 1991. nakon rušenja autokratskog predsjednika Saida Barrea, jako puno stanovništva politički i vjerski radikaliziralo jer su im u sveopćem bezakonju strane ribarice opustošile obalu, tako da Somalci više nisu imali od čega živjeti.
Takvo stanje bilo je i vjetar u leđa somalskim piratima. Ilegalne ribarice uz obalu Somalije potječu iz Južne Koreje, Irana, Jemena, Japana, pa i europskih nacija, primjerice iz Španjolske. Nedavni izvještaj svjetskih agencija procijenio je da ilegalne strane ribarice izlove triput više ribe u vodama Somalije od samih Somalaca. Slično se stanje počelo politički komplicirati i uz obale Nigerije i mnogih drugih zapadnoafričkih zemalja.
