Todorić: Od Titovog gardista do Tuđmanovog tajkuna

Na prvu bi se moglo zaključiti da je obitelj "državnog prijatelja broj 1" nekoć bila državni neprijatelj jer je Ante Todorić 1971. zglajzao u Hrvatskom proljeću i odrobijao nekoliko godina do 1977. Tada izlazi iz zatvora, ali ne kreće baš od nule. Zapravo, ima tretman na kojem bi mu pozavidio skoro svaki lojalni građanin tadašnje federacije.

"PBZ je Todorićima dao prvi kredit 1977. za staklenike", objasnio je Darko Juričan, autor dokumentarnog filma ”Gazda”, o usponu Ivice Todorića i njegove obitelji. Tako su Todorići krenuli u posao s cvijećem. Kako navodi novinar Saša Paparella u svojoj knjizi "Gazda - ovo nije priča o Ivici Todoriću", u Kloštar Ivaniću se prisjećaju da su tada zapošljavali kakvih 20 radnika. Kao i to da je tada bila riječ o "Poljoprivrednom obrtu Ivica Todorić".

Sin Todorić 1978. punio je 27 godina i morao je u JNA. Za razliku od drugih sinova stradalih "proljećara", Ivica Todorić je završio u Beogradu, u elitnoj Titovoj gardi, u odjelu veze vrhovnog komandanta na Topčideru. "Pomalo čudno, s obzirom na to da se Garda popunjavala uglavnom djecom istaknutih partizanskih boraca, a Todorićev je otac malo prije toga izašao iz zatvora u kojem je robijao, među ostalim, zbog hrvatskog nacionalizma", piše Paparella.

Sad definitivno Ekonomix Rusi spašavaju Agrokor, ali ruše Todorića i upravu

Ivica je postao desetar, novac čini se da nije bio problem jer je kolegama vojnicima često plaćao piće, češće od drugih je putovao i kući, navodno ponekad se uspijevajući uvući besplatno i u avion. 18 mjeseci je naposljetku prošlo i on se vratio u Zagreb. Posao s cvijećem je, naravno, cvjetao. Iz Nizozemske su dolazili avioni s lukovicama, šleperi su razvozili tulipane.

“U to vrijeme goleme inflacije posao nam je išao jako dobro. Ujutro bismo kupili 1000 tona, a do popodne smo zaradili još 600. Distribuirali smo goleme količine cvijeća, voća, povrća po cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji”, citirao ga je Paparella. Posao se razvijao, 1989. pojavilo se po prvi put ime Agrokor, prvom prilikom i kao dioničko društvo.

"Kad su stigle devedesete, uvozio sam za cijelu Jugoslaviju voće i povrće, cvijeće i drugo. U jednom danu imao sam na carini po pedeset šlepera“, prisjećao se puno poslije Ivica Todorić. A danas?  Faktograf je nedavno provjerio je li točno da Agrokor danas u Hrvatskoj zapošljava 2,09 posto svih radnika. Točnije, bila je riječ o početku 2016. i 55.957 radnika i radnica. Njih 49 posto bilo je zaposleno u Hrvatskoj, 20 posto u Sloveniji, 19 posto u Srbiji, 9 posto u Bosni i Hercegovini, a 3 posto u Crnoj Gori, Makedoniji i Mađarskoj.

Jurica Galoic (PIXSELL)

"Prije točno dvadeset godina, u srpnju 1992., šira hrvatska javnost je prvi put čula za uspješnog cvjećara Ivicu Todorića, i to u tekstu objavljenom u Globusu gdje je prozvan zbog načina na koji se uključio u privatizaciju bivših društvenih poduzeća. Iako tada Agrokor je imao samo zadarsku Sojaru i Agropreradu Ivanić grad... Očito uživa osobitu naklonost državne Agencije za restrukturiranje (preteča HFP-a, op. a.), koja Todoriću dopušta ono što drugima osporava; kupovinu dobroposlujućih društvenih poduzeća", zabilježio je Paparella.

Novinarka Globusa je tada napisala i ovo: "U formi priče o jednoj prilično ružnoj poslovnoj transakciji, kreditom Zagrebačke banke od šest milijuna maraka, Agrokor je trebao kupiti od poljoprivrednog kombinata u Osijeku pšenicu i kukuruz za robne rezerve RH, no dio te robe Agrokor je izvezao u inozemstvo, prodao devize Ini, a da bi se izbjegao skandal zbog praznih državnih skladišta i pravdao kredit, nabavili su pšenicu po niskim cijenama od vojvođanskih poduzeća…”

Globus je pisao da je od ugovorenih 184.800 tona pšenice i kukuruza, kupljeno 116.500 tona manje. A kao dokaz u tekstu se navodi nalaz inspekcije HNB-a koja je ušla u trag tom kreditu. Mediji su izvijestili da je zbog toga HNB protiv Franje Lukovića, tadašnjeg i sadašnjeg direktora Zagrebačke banke, koja će i godinama poslije pratiti Todorićevo širenje, podnijela kaznenu prijavu zbog privrednog prijestupa.