Za Trumpovo pokretanje trgovinskih ratova stručnjaci i najviši svjetski vođe diljem svijeta poludjeli su tvrdeći da će taj čovjek uništiti i ekonomiju SAD-a i svijeta, da će svijet pogurati u stanje u kakvom je bio uoči izbijanja oba svjetska rata, da če posljedice biti nesagledive. Otvorila se sva sila pitanja, a za odgovore na neka od njih pitali smo bivšeg ministra gospodarstva Republike Hrvatske, ekonomskog stručnjaka Ljubu Jurčića.
Koliko drže vodu tvrdnje Donalda Trumpa po kojima je "SAD poharan agresivnim stranim trgovinskim praksama"?
Istina je da je Amerika bila lokomotiva svjetskog gospodarskog razvoja nakon Drugog svjetskog rata. Njen veliki uvoz je omogućavao izvoz, a time i proizvodnju u drugim zemljama, a njoj stvarao trgovinski i proračunski dficit. Pored određenog nivoa opće i "pametne" liberalizacije uvoza, Amerika je sklapala prefercijalne trgovačke aražmane (ugovore) dajući pojedinim zemljama "najpovlašteniji" status u njihovom izvozu u Ameriku. Na taj način je privlačila pojedine zemlje na svoju stranu u hladnom ratu.
Pored toga, međunarodne ekonomske (i političke) institucije, kao što su Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija organizirane su pod dominantnim utjecajem Amerike i stvorile su ekonomsko i političko okruženje koje je najviše pogodovalo njenom, ali značajno i svjetskom razvoju. Ekonomska dominacije Amerike je potvrđena dolarom kao svjetskom rezervonm valutom. Može se reći da je ovo doba Amerike, pax Americana.
"Štampajući" dolare koji su se razlijevali po glavi stanovnika svijeta, a ne samo Amerike, ona je financirala svoje deficite. Tako da Trumpove tvrdnje ne stoje. I svijet i Amerika su imale koristi o dosadašnjeg sustava. Na tom sustavu se Amerika razvila i dalje se razvija. Taj model svjetskog poslovanja se polako iscrpljuje. U tom modele Kina, pa i EU imaju sve značajnije mjesto. Amerika pomalo gubi poziciju jedinog "hegemona" na svjetskoj sceni i u potrazi je, koristeći postojeću snagu, za novim modelom.
Smatrate li da će on ustrajati u politici koja, kako se čini, vodi u trgovinske ratove s EU i s Kinom? Pojedini analitičari ga, naime, opisuju u takvim bitkama kao onoga "koji ne uzima zarobljenike".
Jedna politika se odvija pred očima javnosti, a vjerojatno su puno veća događanja iza zatvorenih vrata. Trump sadašnjim svojim potezima udara na postojeći međunarodni ekonomski sustav (na ugovore, institucije, i sl), vjerojatno želeći stvoriti prostor za budući model funkcioniranja svjetske ekonomije u kojem bi Amerika zadržala dominantnu poziciju.
Budući da nitko ne može unaprijed procijeniti koji bi rezultat ovih mjera bio, pa ni Trump, one će u prvom koraku poslužiti za testiranje pozicije glavnih zainteresiranih. Tako da vjerujem da će "biti zarobljenika" koji će se kasnije oslobađati, ovisno o pregovaračkoj snazi protivnika. Zbog još uvijek presnažnog položaja Amerike, neće biti "razmjene svi za sve".
Ako u takvoj politici ustraje Donald Trump, hoće li EU ostati pri prijetnju protumjerama i je li EU danas u stanju ostati jedinstvena oko takvog političkog stava? Minus Velika Britanija, naravno.
Bez Velike Britanije, u ovakvim situacijama, EU je homogenija nego s njom. Kako je Churchill davno opisao stav Velike Britanije prema EU, "mi smo s vama, ali nismo vaši". Postoji mogućnost da Amerika pojedinim zemljama članicama ponudi "preferencijalni status" u trgovini, ili općenito, povlaštenu suradnju s Amerikom, kako bi ih privukla na "svoju stranu". Iako su mogućnosti za realizaciju takvog odnosa za sada male, one ipak postoje.
Tu se radi o geopolitici, odnosno, geoekonomici, tj. kad se ekonomskim instrumentima nastoje ostvariti politički ciljevi. Naime, cilj Amerike jest jaka EU, odnosno jaka Njemačka, ali ne prejaka kako ne bi ugrozila njenu svjetsku dominaciju. Potreba za jakom EU dolazila je od prijetnje od Sovjetskog saveza. Kako je danas ta prijetnja smanjena, smanjena je i potreba Amerike za jakom EU. Danas je raspored snaga drugačiji.
Danas je EU, uz svu međusobnu suradnju, više njen konkurent, osobito nakon uvođenja eura, koji pretendira da uzme dio od svjetske dominacije dolara. Međutim, najveća prijetnja danas dominaciji Amerike je Kina i po ekonomskog i vojnom području, a ne Rusija i EU. Kina se ekonomski već dovoljno razvila, a u novim tehnologijama, vojnom i svemirskom području sve se brže razvija. U svakom slučaju, EU će imati, ili već ima, pripremljene protumjere, ako za ništa drugo, barem zbog osnaživanja svoje pregovaračke pozicije.
Potezi Trumpa će pokrenuti procese poznate kao strateške igra sa svim njenim elementima. U strateškoj igri je podjednako važna vlastita snaga, kao i procjena snage protivnika, kao i naša procjena kako naš protivnik procjenjuje našu snagu, itd. U svakom slučaju jedinstvenost EU puno više ovisi o sposobnosti EU političara da vode EU, o njihovoj viziji buduće EU, koje za sada nema na vidiku, nego od opasnosti koje dolaze od Trumpove politike.
Kako bi mogao izgledati svijet usred trgovinskih sukoba, nečega što je Europu prve polovice 20. stoljeća dovelo do dva rata koji su postali svjetski sukobi?
Nastavak na sljedećoj stranici...
