Izjava “nakon što mi je čistač cipela savjetovao koje dionice da kupim, istog sam trena dao nalog za prodaju svih udjela” pripisuje se mnogim guruima investiranja i, općenito, ekonomije, a navodno je upravo tako postupio otac bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj, Petera Galbraitha, John Kenneth Galbraith. Moguće, premda je 1929. imao samo dvadeset jednu. Ili je to bio kasniji crash.
Bilo ili ne bilo istina, te se rečenice sjetim svaki put kad u kafiću ili drugdje čujem kako laici raspravljaju o dionicama, kriptovalutama i drugoj imovini kao što inače predaju o trećoj finskoj hokejaškoj ligi ili meču Federer – Nadal. Neki dan sam, u kafiću u koji tu i tamo odem pogledati utakmice sa žestokim navijačima, slušao razboritu raspravu o bitcoinu. Ali raspravu u čijim se replikama i tišini, možda još jače u tišini, čula gotovo očajnička potreba za argumentima ili makar osjećajem, baš paše engleski, feelingom da se riskira i kupi bitcoin. Savjet ne tražim niti bih ga dao, na strani sam diskutanta koji se pitao jesu li ljudi koji su se obogatili na bitcoinu, a dosta nas poznaje takve, bili pametni, jesu li znali nešto što ostali nisu i ne znaju, ili su naprosto imali sreće.
606
prikaza
Umjesto o Sosi, oni su na terasi debatirali o bitcoinu
1/3
Svjesni rizika, usprkos uvjerenju da je kupnja bitcoina tek oklada, kao da su tražili razlog da povjeruju da će u budućnosti netko ipak platiti više
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
