Rat s Iranom pretvorio je jedan od najvažnijih pomorskih pravaca na svijetu u iznimno opasnu, ali i nevjerojatno unosnu rutu za pomorce spremne riskirati život. Kapetanima naftnih tankera koji prolaze kroz Hormuški tjesnac nude se mjesečne plaće od čak 100.000 dolara, uz dodatne bonuse koji za samo jedno putovanje mogu dosegnuti 50.000 dolara. Ti iznosi višestruko su veći od uobičjenih primanja u pomorskoj industriji, a odražavaju razmjere opasnosti kojoj su izloženi brodovi i njihove posade. Iranski projektili i dronovi, prijetnje napadima te neizvjesnost oko svakog prolaska tjesnacem dramatično su promijenili pravila međunarodne trgovine naftom.
Kako piše Financial Times, izdašne ponude više nisu rezervirane samo za zapovjednike brodova. I ostali članovi posade za prolazak Hormuzom mogu zaraditi četiri do šest puta više nego inače. Prema informacijama koje je objavio Wall Street Journal, pojedinim pomorcima nude se bonusi do 25.000 dolara za samo jednu plovidbu opasnim područjem. Troškovi pojedinih kratkih prijevoza nafte tankerima pritom su dosegnuli vrtoglavih 40 milijuna dolara. Brodarske kompanije suočene su s jednostavnom računicom: ako žele nastaviti prevoziti naftu kroz područje u kojem svakog trenutka prijeti napad, moraju pronaći ljude spremne prihvatiti rizik i za to ih iznimno dobro platiti.
Prijevoz 25 posto vrijednosti tereta?!
Iako su ratna zbivanja ozbiljno poremetila promet Hormuškim tjesnacem, posljednji podaci pokazuju da se količina nafte koja napušta Perzijski zaljev postupno oporavlja. Prema podacima analitičke kompanije Kpler, koje je prenio Reuters, krajem rujna izvoz sirove nafte s Bliskog istoka pojedinih je dana čak premašivao razine zabilježene prije početka rata. Sedmodnevni prosjek dosegnuo je 1. listopada približno 18,5 milijuna barela dnevno. Međutim, povećanje prometa ne znači da se situacija normalizirala. Naprotiv, cijena transporta toliko je porasla da se posljedice osjećaju u čitavom lancu opskrbe.
Osiguranje tanketa i do 20 milijuna dolara
Posebno je problematično osiguranje brodova od ratnih rizika. Prema Financial Timesu, premija osiguranja za pojedine tankere može dosegnuti čak 20 milijuna dolara. Osiguravatelji su pritom već pretrpjeli velike gubitke. Međunarodna unija pomorskih osiguravatelja procijenila je prošlog mjeseca da su štete povezane s krizom u Hormuzu dosegnule približno dvije milijarde dolara. Sve to dodatno povećava cijenu nafte koja stiže do kupaca, čak i kada sama proizvodnja nije ozbiljnije poremećena.
Naftna industrija u međuvremenu pokušava pronaći načine kako održati promet unatoč ratnim opasnostima. Dio tankera prolazi tjesnacem uz američku vojnu zaštitu, dok se druge kompanije oslanjaju na alternativne transportne pravce, pretovar nafte s jednog broda na drugi ili korištenje posebnih tankera za kraće relacije. Takva organizacija omogućila je djelomičan oporavak izvoza bez političkog dogovora između Washingtona i Teherana. Međutim, riječ je o znatno složenijem i skupljem sustavu od onoga koji je funkcionirao prije rata. Analitičari Kplera upozoravaju da povratak količine isporučene nafte na prijašnje razine ne znači i povratak njezine konačne cijene na nekadašnju razinu.
Tko uopće kontrolira Hormuz?
Sigurnosna situacija dodatno se pogoršala početkom listopada. Financial Times navodi da je tijekom prvog tjedna ovog mjeseca zabilježeno najmanje sedam napada na tankere, dok se promet kroz tjesnac tijekom vikenda naglo smanjio. Prema podacima Kplera, u subotu je tjesnacem prošlo samo pet trgovačkih brodova koji prevoze robu, a u nedjelju nije zabilježen nijedan takav prolazak. Za usporedbu, prethodnog vikenda tjesnacem je prošao 31 brod. Ti podaci pokazuju koliko brzo novi sigurnosni incidenti mogu zaustaviti promet na jednoj od najvažnijih energetskih ruta na svijetu.
Istodobno se nastavlja političko nadmetanje oko toga tko zapravo kontrolira Hormuški tjesnac. Washington ističe da je povećanje izvoza dokaz kako Iran više ne može potpuno blokirati pomorski promet, dok Teheran odbacuje takvu interpretaciju. Mohammadreza Naqdi, savjetnik zapovjednika iranske Revolucionarne garde, u srijedu je izjavio da iranske oružane snage i dalje kontroliraju tjesnac te da će ograničenja ostati na snazi sve dok iranski zahtjevi ne budu ispunjeni. Teheran je službeno ponovno otvaranje pomorskog pravca povezao sa sedam uvjeta koje bi Sjedinjene Države morale prihvatiti u okviru mogućeg sporazuma, o kojem se razgovara uz posredovanje Katara.
Ratni rizik
Hormuški tjesnac desetljećima je jedna od najosjetljivijih točaka svjetskog energetskog sustava. Smješten između Irana i Omana, povezuje Perzijski zaljev s Omanskim zaljevom i dalje s otvorenim oceanom. Njime prolaze velike količine nafte i ukapljenog plina namijenjene međunarodnim tržištima, zbog čega svaki poremećaj prometa može imati posljedice daleko izvan Bliskog istoka. Današnja kriza pokazuje da za poremećaj tržišta nije nužno potpuno zatvoriti pomorski prolaz. Dovoljno je da plovidba postane toliko opasna da brodari, osiguravatelji i pomorci za svaki prolazak zahtijevaju izvanrednu naknadu.
Upravo je to najveći paradoks aktualne situacije. Tankeri ponovno prevoze velike količine nafte, ali njihovo poslovanje više ne nalikuje uobičajenoj međunarodnoj trgovini. Svako putovanje podrazumijeva dodatne sigurnosne mjere, visoke premije osiguranja i mogućnost da se brod nađe na meti projektila ili bespilotne letjelice. Čak i ako se nastavi oporavak izvoza, troškovi ratnog rizika mogli bi još dugo ostati sastavni dio cijene transporta. A dok političko i vojno rješenje sukoba ostaje neizvjesno, zapovjednici tankera koji prihvate plovidbu Hormuzom mogu zaraditi iznose kakvi su donedavno bili nezamislivi u njihovoj profesiji.
