Deseci tisuća ljudi na ulicama Madrida, Barcelone, Seville, Málage i Cádiza, stotine šatora na Puerta del Solu, pozivi na opći štrajk i prijevremeni parlamentarni izbori 29. studenoga. Španjolska stambena kriza u samo nekoliko tjedana prerasla je u političku krizu nacionalnih razmjera. Premijer Pedro Sánchez raspisao je izbore nakon što je parlament odbacio vladin paket mjera kojim se, među ostalim, pokušalo produljiti zabranu deložacija ranjivih najmoprimaca do 2030. godine.
A sve je krenulo od jedne žene. Od 87-godišnje Maricarmen Abascal, žene s invaliditetom koju su 23. rujna policija i sudski izvršitelji na nosilima iznijeli iz stana u madridskoj četvrti Retiro u kojem je živjela čak 71 godinu. Snimke njezina izlaska iz zgrade, dok su okupljeni uzvikivali "Maricarmen, nisi sama", proširile su se Španjolskom i preko noći postale simbol nečega što je godinama tinjalo ispod površine: eksplozije cijena najamnina, manjka pristupačnih stanova i osjećaja da se dom sve više pretvara u investicijski proizvod, a sve manje u mjesto za život.
Maricarmenina priča počela je još 1956. godine. Njezin otac tada je unajmio stan u ulici Alcalde Sainz de Baranda, nedaleko od parka Retiro. Maricarmen je ondje odrasla i nastavila živjeti nakon smrti roditelja. Stan je bio pod režimom stare, zaštićene najamnine, kakva je desetljećima omogućavala starijim najmoprimcima da ostanu u svojim domovima i nakon velikog rasta tržišnih cijena.
Problem je počeo 2018. godine, kada je nekretninu preuzela tvrtka Urbagestión. Prema podacima koje navodi El País, Maricarmen je ponuđeno da stan otkupi za oko 240.000 eura, ali taj novac nije mogla prikupiti. Novi vlasnik zatim je pokrenuo postupak za prekid starog najma. Sudski spor trajao je godinama i na kraju je završio odlukom u korist vlasnika. Vrhovni sud prihvatio je argument da zakonski uvjeti za daljnju subrogaciju starog ugovora nisu ispunjeni, među ostalim zato što je Maricarmen imala priznati invaliditet od "samo" 50 posto, dok je za iznimku trebalo najmanje 65 posto.
Prema RTVE-u, najamnina koju je Maricarmen dotad plaćala bila je oko 500 eura, dok je novi tržišni iznos u jednom trenutku prelazio 2600 eura mjesečno. Tvrtka je poslije bila spremna spustiti ga na oko 1650 eura, ali i to je bilo više od njezine mirovine, koja je iznosila približno 1350 eura. Da a bi ostala u domu u kojem je provela praktički cijeli život, trebala je plaćati više nego što je svakog mjeseca primala.
Slučaj je već prije deložacije privukao pažnju aktivista i javnosti. Aktivisti Sindikata najmoprimaca mjesecima su pokušavali zaustaviti postupak, a anonimna donatorica navodno se ponudila pokriti dio ili čak cijelu razliku u najamnini kako bi Maricarmen mogla ostati u stanu. Njezina odvjetnica tvrdila je da vlasnik nije želio prihvatiti takvo rješenje ni ozbiljnije pregovarati. Tri prethodna pokušaja deložacije bila su zaustavljena. Četvrti nije.
Večer prije izvršenja sudske odluke ljudi su se počeli okupljati pred zgradom. Do jutra ih je bilo nekoliko stotina. Došli su susjedi, aktivisti, političari i poznate osobe, među njima glumac Carlos Bardem i pjevačica Ana Belén. Neki su cijelu noć proveli ispred ulaza, drugi na stubištu. Susjedi su im donosili hranu i puštali ih u stanove kako bi koristili toalete. Policija je na kraju raščistila prilaz. Guardian je izvijestio da su interventni policajci koristili palice i suzavac protiv prosvjednika koji su pokušavali blokirati deložaciju. Maricarmen je iz stana iznesena na nosilima i vozilom hitne pomoći prevezena u bolnicu Gregorio Marañón.
Nekoliko dana poslije Maricarmen se javila iz bolnice. Poručila je da nije uspjela sačuvati svoj dom, ali da se borila kako bi drugi naučili boriti se za svoj.
- Molim vas, nastavite se boriti - bila je njezina poruka, uz zahtjev da se problem takozvanih fondova lešinara konačno počne rješavati.
Puerta del Sol, trg koji je prije petnaest godina bio središte pokreta Indignados, ponovno se počeo puniti šatorima. U početku ih je bilo nekoliko desetaka, zatim stotine. Prosvjednici su zveckali ključevima, podizali transparente i tražili ograničenje najamnina, veću zaštitu stanara i zabranu deložacija ljudi koji nemaju osiguran alternativni smještaj. Prosvjedi su se proširili iz Madrida u druge velike gradove. Deseci tisuća ljudi izašli su na ulice Barcelone, Seville, Málage i Cádiza. Ono što je počelo kao pokušaj obrane jedne starije žene pretvorilo se u puno širi pokret protiv načina na koji funkcionira španjolsko tržište nekretnina.
Stambena kriza u Španjolskoj nije nastala u rujnu 2026. Ona traje godinama. Najamnine su tijekom posljednjeg desetljeća rasle daleko brže od primanja velikog broja građana. U Madridu, Barceloni i turističkim područjima problem dodatno povećavaju kratkoročni najam, kupnja nekretnina kao investicije i nedostatak dovoljnog broja stanova dostupnih po prihvatljivim cijenama. Španjolska pritom ima milijune praznih nekretnina, ali vrlo mali fond socijalnih stanova u usporedbi s nekim drugim zapadnoeuropskim zemljama. Godinama se zato događao paradoks: stanova fizički ima, ali velikom broju ljudi nisu dostupni pod uvjetima koje mogu platiti.
Deložacije su posebno osjetljiva tema još od financijske krize 2008. godine. Upravo su gubitak domova, nezaposlenost i osjećaj da političke institucije štite banke i velike vlasnike više nego obične građane bili među pokretačima pokreta 15-M iz 2011. godine.
Politička analitičarka Cristina Monge rekla je Guardianu da je Maricarmen postala simbol jer su mnogi Španjolci shvatili da njezina sudbina nije nešto što se može dogoditi samo marginaliziranim ljudima. Pritisak s ulice vrlo brzo se preselio u parlament.
Sánchezova vlada pokušala je odgovoriti paketom stambenih mjera, među kojima je bila i zabrana određenih deložacija ranjivih ljudi do 2030. godine. Mjere su stupile na snagu uredbom, ali ih je parlament morao potvrditi u roku od 30 dana. Tu se ponovno pokazala politička slabost Sánchezove vlade, koja nema sigurnu parlamentarnu većinu. Paket nije prošao. Nakon poraza premijer je povukao potez koji je stambenu krizu pretvorio u nacionalnu izbornu temu: raspustio je parlament i raspisao prijevremene izbore za 29. studeni.
Politički sukob oko rješenja dubok je gotovo koliko i sama kriza. Ljevica i organizacije najmoprimaca traže ograničavanje najamnina, veću zaštitu od deložacija, ograničenje utjecaja velikih investicijskih fondova te širenje socijalnog stambenog fonda. Dio desnice tvrdi da regulacija najamnina može dodatno smanjiti broj stanova ponuđenih za najam i da se problem prije svega mora riješiti povećanjem ponude - gradnjom velikog broja novih stanova i uklanjanjem administrativnih prepreka.
Posebno je napet odnos nacionalne vlade i predsjednice autonomne zajednice Madrida Isabel Díaz Ayuso. Nacionalni zakon iz 2023. regionalnim je vlastima dao mogućnost proglašavanja područja s posebno napetim tržištem nekretnina i uvođenja snažnijih ograničenja najamnina, ali Madrid je takav pristup odbijao. Zbog Maricarmenina slučaja taj je sukob ponovno izbio u prvi plan.
Isabel Díaz Ayuso
U javnosti se paralelno raspravljalo o izdvajanjima za luksuzni penthouse vrijedan oko 6,3 milijuna eura, koji se trebao koristiti kao privremeni ured desničarke Isabel Ayuso. Prosvjednici su brzo spojili dvije priče i počeli tražiti da se upravo taj luksuzni prostor dodijeli Maricarmen. Politički slogan bio je jednostavan i efektan: ako vlast ima milijune za reprezentativni prostor, kako nema rješenja za 87-godišnju ženu koja ostaje bez jedinog doma koji poznaje? Ayuso i njezini saveznici uzvraćali su da je riječ o sudskoj odluci koju izvršna vlast ne može jednostavno ignorirati te da pojedinačni slučaj ne treba koristiti za politički obračun.
Priča o Maricarmen dobila je gotovo nevjerojatan nastavak. Samo nekoliko dana nakon što je iznesena iz stana, tvrtka Urbagestión je pristala na pregovore. Nakon sastanka predstavnika tvrtke, Maricarmenine odvjetnice i madridskih vlasti dogovoreno je da se 87-godišnjakinja može vratiti kući nakon izlaska iz bolnice. Novi ugovor trebao bi trajati osam godina, a najamnina biti ograničena na 30 posto njezinih primanja, odnosno približno 500 eura mjesečno. Maricarmen je prihvatila dogovor.
