Koliko znamo o tome kako funkcionira kultura izvan Zagreba ili još nekoliko većih gradova? Realno, vjerojatno malo, pogotovo ako je riječ o sredinama u koje često ne zalaze televizijske ekipe kako bi popratile ne samo kulturne, već i ostale događaje. Kako izgleda kultura u manjim sredinama provjerili smo na nekoliko primjera. Daniel Pavlić, novinar, dokumentarist, kulturni aktivist iz Hrvatske Kostajnice, koji se gotovo dva desetljeća bavi organizacijom filmskih festivala. U razgovoru za Express govori o svom iskustvu funkcioniranja kulture u lokalnoj zajednici.
“Kako funkcionira kultura u manjim sredinama? Ovakva ti je stvar. Mi ti totalno ovisimo o Ministarstvu kulture i o HAVC-u, ako govorimo o filmskim festivalima, znači sve što ćeš dobiti, dobit ćeš od Ministarstva kulture ili od HAVC-a. Jednostavno, ovo je na lokalnoj razini smiješno, apsurdno da ti, na primjer, županija da 500 eura za festival, ja od moga grada ne pamtim kad sam dobio novce. Znači, jedanput su mi dali 100 eura, ali su tražili da im dam na uvid cijeli projekt. Ako nemaš od lokalne sredine podršku, doslovno ovisiš samo od tih velikih pokrovitelja koji i kad ti nešto daju, daju mrvice. Znači, govorim, na primjer, za Zagreb Film Festival, koji se radi u Zagrebu. On ti je imao u jednome momentu, sad govorimo u kunama, oko 500.000 kuna, dok smo mi dobivali, recimo, 10.000 kuna. Dobiješ mrvicu, toliko da ne možeš reći u medije evo, nisam ništa dobio.”
Daniel Pavlić (deseti s desna) iz Hrvatske Kostajnice s početka priče godinama je u svom gradu održavao vrijedan Press Film Festival, koji je nažalost morao ugasiti jer nije imao nikakvu podršku lokalne vlasti. Jedan drugi festival, i to onaj Smaragdni Eco Film Festival, koji organizira gotovo 20 godina, nema namjeru gasiti, nego ga ponovno vraća u svoj grad. Na fotografiji je ekipa festivala
Naš sugovornik nam otkriva ne baš lijepu praksu financijera kulturnih, u ovom slučaju filmskih događaja na području Sisačko-moslavačke županije.
“Ja sam radio još i reviju dokumentarnog filma ‘Fibula’ u Sisku. Stvar je u tome što i kad dobiješ novce nitko se od financijera, a to su HAVC ili Ministarstvo kulture, ne pojavi na događaju, pa da dođu i da vide zašto su dali sredstva, što je nama kao organizatorima na neki način nekako omalovažavanje. Meni nikad nitko nije došao iz HAVC-a, a dobivao sam sredstva od HAVC-a. Ja sad neću govoriti protiv HAVC-a, ali jednostavno, takva je neka navika da kad ti daju, nitko da se barem pojavi na završnici. Na primjer, u Kostajnicu dođu veleposlanik Belgije i još neki strani uzvanici, a župan mi nikad nije došao, ali je poslao nekog svog čovjeka, nekog pročelnika”, upozorava Pavlić i nastavlja s primjerom iz svoga grada, Hrvatske Kostajnice.
“U lokalnoj sredini ne dođu ni gradonačelnik ni pročelnik za kulturu, koji bi morao doći. Pa moraš doći, volio ti to ili ne, to ti je dužnost. Znači, nema toga. Jednostavno mislim o nekoj kulturi na tim nekim lokalnim razinama koliko god se ti trudio i ozbiljno nešto napravio, jednostavno, nitko ti ne dođe da te barem politički podrži.”
Alen Munitić, direktor Kina Mediteran i Festivala mediteranskog filma Split, u razgovoru za Express govori nam o svom hvalevrijednom projektu Kino Mediteran i njegovoj ulozi u manjim sredinama u Dalmaciji.
Kino Mediteran, u kojem god gradu bilo, a to znači Imotski, Hvar, Lastovo, stvarno moram priznati da je nama na lokalnoj razini suradnja s lokalnim partnerima fantastična. Mi ta kina vodimo kao nekakvo javno-civilno partnerstvo tako da su nama partneri različiti. U Imotskom nam je partner Pučko učilište, u Hvaru Javna ustanova Hvar, a u Makarskoj grad, kaže nam Alen Munitić, direktor Kina Mediteran i Festivala mediteranskog filma Split
“Kino Mediteran, u kojem god gradu bilo, a to znači Imotski, Hvar, Lastovo, stvarno moram priznati da je nama na lokalnoj razini suradnja s lokalnim partnerima fantastična. Mi ta kina vodimo kao nekakvo javno-civilno partnerstvo tako da su nama partneri različiti. U Imotskom nam je partner Pučko učilište, u Hvaru Javna ustanova Hvar, a u Makarskoj Grad. Međutim, generalno sa svima imamo dobru suradnju. Lokalna financiranja, svi ti gradovi, pogotovo kad pričamo zimi, to je sve i malo i siromašno, tako da se trudimo biti samoodrživi, kroz raznorazne fondove, tako na neki način što manje opterećujemo budžet lokalnih zajednica, pa je to možda neka prednost Kina Mediteran i u tom kontekstu volim istaknuti to kao naš dobar rezultat. Mi smo u nekim gradovima stvarno preživjeli i po nekoliko promjena vlasti i nitko nam nikad nije rekao: ‘Vaš projekt je grozan i nećemo s vama više raditi’. Kako ne živim u svim tim gradovima, teško mi je tu komentirati kako je to s drugim područjima kulture, jer mislim da u svim tim mjestima, pogotovo na otocima, uvijek fali događanja, ali što se tiče kina, mi stvarno imamo lijepu suradnju i surađujemo dosta i s lokalnim udrugama i drugim subjektima, kao što su knjižnice, vrtići i škole”, ističe Munitić.
Zanimalo nas je kolika je posjećenost na filmskim projekcijama.
“A naravno da su nama uvijek, pogotovo u turističkim gradovima kao što su Hvar, Jelsa, Komiža, Lastovo, te brojke u ljetnim mjesecima veće kad su ta mjesta puna turista, ali zimi ima dovoljno lokalnog stanovništva da nama stvarno sva kina rade. Ona rade, naravno, ovisno koliko je neki grad velik i koliko možeš procijeniti publiku. Bol će raditi jednom tjedno, Imotski će raditi dva puta tjedno, Makarska, koja je veći grad, radi tri puta tjedno, ali publike ima. Naravno da to ovisi o sadržaju. Na neki film će doći više, a na neki manje ljudi. Ali nismo ni u jednom gradu došli u situaciju da skroz gasimo aktivnosti zimi”, zaključuje Alen Munitić.
“Kino se otvorilo u Hrvatskoj Kostajnici. Kao filmski djelatnik koji je 15 godina vodio kino u Sisku i znam kako dovesti autore i film, ponudio sam svoje znanje i iskustvo gradonačelniku, koji mi je rekao da za sada ne trebaju moje usluge. On razmišlja da vidi hoće li ljudi doći u kino. Ljudi ne razumiju da se to ne može raditi stihijski. Publiku moraš odgajati. Zato i postoji cijeli program Ministarstva kulture za razvoj publike. Dakle, bitno je educirati lokalnu zajednicu i one koji su na vlasti da razumiju kako kultura funkcionira”, priča nam Daniel Pavlić.
Dr. sc. Marija Jović, ravnateljica Gradske knjižnice “Don Mihovil Pavlinović” Imotski, dobitnica je nagrade za promicanje knjižničarske struke i bibliotekarstva za 2024. Za Express nam prikazuje kako funkcionira kultura na području Imotskog.
Kultura u Imotskom doživljava različite razine interesa tijekom godine, ovisno o vrsti događaja i dobi publike. Ljeti se događa mnogo kulturnih manifestacija koje privlače mnogo posjetitelja, uključujući turiste i lokalno stanovništvo svih uzrasta. Ljetne večeri u Imotskom su ispunjene koncertima, kazališnim predstavama, izložbama i drugim događajima koji oživljavaju grad i stvaraju jedinstvenu atmosferu, kaže nam dr. sc. Marija Jović, ravnateljica Gradske knjižnice ‘Don Mihovil Pavlinović’ Imotski, dobitnica nagrade za promicanje knjižničarske struke i bibliotekarstva za 2024.
“Kultura u Imotskom djeluje uglavnom manifestacijski, s mnogim kulturnim događanjima i aktivnostima diljem godine. Grad Imotski ima kalendar kulturnih događaja koji obuhvaća različite vrste manifestacija, od folklora, koncerata, kazališnih predstava pa do izložbi i radionica. Nedavno je Gradsku knjižnicu ‘Don Mihovil Pavlinović’ posjetili i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek te župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban. Ministarstvo kulture pomaže Gradskoj knjižnici ‘Don Mihovil Pavlinović’ kroz nabavu knjiga i organizaciju manifestacija te u infrastrukturnim projektima. Bez Ministarstva kulture i medija, glasovita Domljanova kuća ne bi ni mogla biti rekonstruirana za potrebe knjižnice i čitaonice 2006. Također, Županija sufinancira većinu naših kulturnih programa. Sveukupno, postoji snažna suradnja između lokalnih vlasti, institucija i Knjižnice kako bi se što više promovirala i očuvala kultura u Imotskom”, ističe Marija Jović i šalje jednu važnu poruku:
“No treba naglasiti kako inicijativa uvijek mora krenuti od ravnatelja ustanova. Pogrešan stav je da se institucije koje žele i mogu pomoći same sjete neke lokalne kulturne ustanove. Taj zadatak je na ravnateljima, da se nametnu kvalitetnim programima i projektima, a institucije potom procijene isplati li se u određenu ideju, projekt ili program uložiti”.
Na području Imotskog u zadnjem desetljeću pojavili su i zanimljivi događaji poput jedinstvenog Magic Time Vinyl Festivala, koji privlači mnogo publike, posebno one mlađe, u ljetnim mjesecima. Povijest i baština koji se ogledaju u brojnim spomenicima, crkvama, starim gradinama i tvrđavama u kombinaciji s prirodnim ljepotama, gastronomijom i kulturnim događanjima mogu biti dobra prilika za sve one koji dolaze da još bolje upoznaju imotski kraj.
Otvorenje spomenika Hrvatskom iseljeniku u obliku Mercedesa isklesanog u kamenu u Imotskom. Autor kipa je Mislav Rebić, a u izradi kiparu Roku Držislavu Rebiću u klesanju spomenika pomagali su i studenti kiparstva
“Kultura u Imotskom doživljava različite razine interesa tijekom godine, ovisno o vrsti događaja i dobi publike.
Ljeti se događa mnogo kulturnih manifestacija koje privlače mnogo posjetitelja, uključujući turiste i lokalno stanovništvo svih uzrasta. Ljetne večeri u Imotskom su ispunjene koncertima, kazališnim predstavama, izložbama i drugim događajima koji oživljavaju grad i stvaraju jedinstvenu atmosferu. Mladi, međutim, često pokazuju veći interes za modernije i dinamičnije kulturne sadržaje, kao što su koncerti popularne glazbe, festivali, ulične umjetnosti i slični događaji. Također, aktivnosti povezane s digitalnom kulturom i umjetnošću, kao što su filmske projekcije i radionice, često privlače mlađu populaciju. Izvan ljetne sezone, kulturni život u Imotskom može biti manje intenzivan, ali postoje napori da se održi kontinuitet. Naime, upravo u Gradskoj knjižnici pripremamo jedan spektakularan projekt, koji je već u svojoj realizaciji, a koji bi trebao objediniti tri ključna elementa: održivost tijekom cijele godine, interes mladih te razvoj koji ide ukorak s novim tehnologijama. Sve to opet uz potporu Ministarstva kulture i medija te Županije. Gradska knjižnica iz godine u godinu osnažuje suradnju sa školskim ustanovama, što pomaže održati interes za kulturu među mladima”, poručuje ravnateljica Gradske knjižnice “Don Mihovil Pavlinović” Imotski i poentira u razgovoru za Express:
“S mnogim našim profesorima otvorili smo put komunikacije za izlazak iz zone komfora predstavljajući vrijedne i nagrađivane stvari koje rade s djecom na državnim natjecanjima te ih prezentiraju široj javnosti gostujući i u Gradskoj knjižnici. Knjižnica kao jedna kulturna institucija radi tako na tome da proširi ponudu kulturnih događanja izvan ljetne sezone i da ih učini privlačnim za sve dobne skupine. Osnivanje novih kulturnih inicijativa, podrška mladim umjetnicima i korištenje digitalnih platformi mogu dodatno potaknuti interes za kulturu tijekom cijele godine. U konačnici, kontinuirano ulaganje u kulturu i osmišljavanje raznovrsnih programa ključni su za održavanje i jačanje interesa za kulturna događanja u Imotskom, posebno među mladima”.
Katarina Bošnjak, glavna urednica Gradskog Radio Belišća, za Express ističe kako je Grad Belišće malen grad s bogatim kulturnim životom.
“Tijekom cijele godine ima mnoštvo kulturnih manifestacija koje se organiziraju na području Grada Belišća, a organiziraju ih ustanove kao što su Centar za kulturu ‘Sigmund Romberg’ Belišće, Gradska knjižnica i čitaonica Belišće, Muzej Belišće, Turistička zajednica grada Belišća i različite udruge koje djeluju na području grada. Gradska uprava, na čelu s gradonačelnikom Dinkom Burićem, odvaja velika financijska sredstva za kulturu te sudjeluje kao organizator ili suorganizator u različitim, ja bih rekla gotovo svim manifestacijama i događanjima koji se događaju na području Grada. Neke od najpoznatijih manifestacija su proslava Dana grada Belišća, zatim igre na vodi na bazenu u Belišću, onda belišćanska Zlatna jesen, Rombergove glazbene večeri, Advent u Belišću i mnoge druge. Ima puno kulturnih događanja, od predstava, koncerata, izložbi, predstavljanja knjiga, pa sve do sportskih događanja. Naime, Grad Belišće je proglašen europskim gradom sporta 2017. godine, na što svi možemo biti ponosni”, govori Katarina Bošnjak i podsjeća kako je Belišće povijesno zapravo radnička sredina, tj. industrijski gradić u koji su ljudi došli trbuhom za kruhom kad je mađarski veletrgovac i tvorničar Gutmann otvorio svoja postrojenja.
“Možemo se pohvaliti time što ovdje živi više od dvadeset nacionalnih manjina, što je zapravo za sve nas bogatstvo koje nemaju mnogi gradovi u Hrvatskoj. Posebno mogu istaknuti kako je dosta velika i brojna romska nacionalna manjina u gradu Belišću i ona je jako dobro prihvaćena tako da i oni organiziraju različite manifestacije u suradnji s Gradom i Gradskom upravom, a svake godine se svečanim programom obilježava Svjetski dan romskog jezika. Naša prigradska naselja, kojih imamo jako puno, imaju svoju tradiciju i obilježavaju svoja događanja. Imamo manje od 10.000 stanovnika, međutim imamo bogatu kulturu i tradiciju koja se održava već godinama”, napominje Katarina Bošnjak.
Daniel Pavlić iz Hrvatske Kostajnice s početka priče godinama je u svom gradu održavao vrijedan Press Film Festival, koji je nažalost morao ugasiti jer nije imao nikakvu podršku lokalne vlasti. Jedan drugi festival, i to onaj Smaragdni Eco Film Festival, koji organizira gotovo 20 godina, nema namjeru gasiti, nego ga ponovno vraća u svoj grad.
“Festival sam zadnje dvije godine selio na Korčulu, pa u Dugu Resu. I sad sam odlučio da taj ekološki festival ima smisla jedino na rijeci Uni. Osamnaest godina radim taj festival. To je ozbiljan festival koji je priznat na svjetskoj razini. Ja ga ponovno vraćam u Hrvatsku Kostajnicu. Znam da neću imati nikakvu podršku, župan će mi eventualno dati do 500 eura. Oslonit ću se na to da ću dobiti nekih 6 i pol koliko inače dobivam od HAVC-a. Tražio sam više, ali uvijek mi daju po šest tisuća eura. Evo, ja ću s tim nekim apsurdno malim nekim smiješnim iznosom napraviti Međunarodni filmski festival gdje će mi u žiriju biti Nebojša Slijepčević, Silvestar Kolbas, vrhunska domaća imena”.
Naš sugovornik, koji se zalaže za decentralizaciju kulture, bio je na brojnim svjetskim filmskim festivalima. Da ova priča bude i apsurdnija, ali ništa neočekivano kad je Hrvatska u pitanju, Daniel Pavlić lakše dođe do gradonačelnika Zaragoze nego do gradonačelnika Hrvatske Kostajnice u kojoj živi. Ljudi koji su ostali živjeti u malim mjestima zaslužuju dobru kvalitetu života, a to podrazumijeva i pravo na izbor kvalitetnog kulturnog sadržaja. Ako već imamo i trend da sve više ljudi odlazi živjeti u manje sredine zbog ugodnijeg ritma života, boljeg zraka, manje otuđenosti, imaju pravo, kao i oni koji već tamo jesu, postaviti pitanje je li kulturna potreba stanovništva uopće osviještena. A oni koji kao veliki financijeri daju javni novac za kulturne manifestacije trebali bi osvijestiti da postoje vrijedni kulturni radnici i radnice u malim mjestima koji zaslužuju poštovanje i dolazak na događaje koje organiziraju. Nekad je osim financiranja važno pokazati i interes i poštovanje.
