Ako izbjegnemo nuklearni rat, najviše nam prijeti eskalacija retardacije

Stil vam je loš, rekao je Milko Valent i time zaključio razgovor. Laknulo nam je. Razgovarali smo najprije ugodno uz kavu, zatim mnogo puta telefonom, a kad smo prešli na onlajn pripetavanje, shvatili smo da je Valent nepobjediv. Nije, naime, riječ tek o najboljem socijalnom performeru kojeg možete sresti među domaćim piscima, Valent je literarni žongler koji određuje pravila svakog žanra, pa i novinskog intervjua. Poznata stvar, voli provocirati, kako svojom literaturom tako i privatnim stavovima – pri čemu ne možete biti sigurni jesu li baš ozbiljni ili su dio njegove osebujne igre. Čime provocira? Stavovima o seksu. Ali nema smisla nabrajati ni forme ni žanrove u kojima ih koristi od 1979., kad je počeo objavljivati kao pjesnik, prozaik, kazališni kritičar. Opus mu je bogat i raznolikih formi: od radiodrama, eseja, pet romana i četrnaest zbirki poezije. Na Wikipediji se vidi, omjer njegovih uprizorenih i objavljenih drama nije proporcionalan, kaže da je pedeset posto njegovih radova (bilo) odbijeno. Nema, međutim, smisla nabrajati niti mnoge nagrade koje je Valent dobio za svoju literaturu, ima ih u raznolikim kategorijama i žanrovima. Izdvajamo, ipak, nagradu za “Umjetne suze” jer je taj njegov roman, objavljen na 1744 kartice, proglašen “najopsežnijim suvremenim hrvatskim” romanom. Za “Umjetne suze” dobio je 2014. Nagradu “Vladimir Nazor”, zamalo i književnu nagradu T-portala, a 2016. i (slabo poznatu) književnu nagradu Zaklade “Stipan Bilić-Prcić” Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). U obrazloženju te nagrade HAZU, interesantno sažimajuće, kaže se da je riječ o “razornoj kritičkoj analizi hrvatskoga i europskog društva na početku 21. stoljeća”, i to tako što “roman u izmjeni makro i mikro perspektive paralelno prati individualnu i socijalnu dimenziju propadanja suvremene civilizacije”. Dekadansa civilizacije, onakve kakvu Valent strastveno kritizira i obožava u isti mah, učinila nam se kao njegova najjača, opsesivna tema. Ili je to, zapravo, njegova jedina, ustrajna književna tema? Pitanje nam se svidjelo, ali Valent nije dao odgovora. Možda šteta, ali nas je sugovornik korektno upozorio da držimo povod i fokus ovog razgovora, a to je njegov novi roman, “Ledene haljine”, u izdanju Profila. “Autor nije važan, važno je njegovo djelo”, kategorički je rekao Milko Valent i poslao mejl s odgovorima, u vlastitom fontu (Ariel bold), jednostruki prored.