Ratko Cvetnić napisao je dva ključna romana suvremene hrvatske književnosti. Oba, "Kratki izlet" i "Polusan" spadaju u klasiku hrvatske književne riječi s kraja dvadesetog i početka dvadeset i prvog stoljeća. Poglavito ova, a samom tom činjenicom i ostala, možda od njih manje relevantna, iako s obzirom na hrvatski književni prosjek još uvijek iznadprosječna njegova djela, tvore kanon jedne nacionalne književne scene recentno pretrpane proizvodnjom u najvećem broju naslova čija je kvaliteta u najmanju ruku obrnuto proporcionalna njihovoj razvikanosti. Rijetki su popularni hrvatski pisci opravdali vlastitu razglašenost. Umjetno napuhivanje i takozvano mapiranje prazninom govori i o potpunom krahu književnih kriterija i o beskrajnoj lakoći književnog amaterizma. Stoga stvaraoci poput Cvetnića spadaju u nekolicinu onih koji u svim zanatskim i umjetničkim aspektima svoga rada opravdavaju barem definiciju pisca.
2610
prikaza
Aktivisti raznih profila lako će naći svete krave koje treba braniti od Cvetnićeve satire
Stvaraoci poput Cvetnića spadaju u nekolicinu onih koji u svim zanatskim i umjetničkim aspektima svoga rada opravdavaju barem definiciju pisca
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
