Američki ideal je dio naše mitologije, smrtonosne ideologije

Siri Hustvedt (1955.) jedna je od najčitanijih i najcjenjenijih autorica suvremene američke književnosti čija međunarodna popularnost u 21. stoljeću kontinuirano raste. Napisala je sedam romana, jednu zbirku poezije i nekoliko knjiga eseja, kojima se pozicionirala u sam vrh najboljih američkih spisateljica svoje generacije. Poetično, britko, promišljeno, začudno - ali i provokativno, Hustvedt piše o pamćenju, boli, sjećanju, stanjima duha, pisanju, obitelji i ljubavi. Njezini interesi usmjereni su na filozofiju, psihoanalizu i neuroznanost, na interdisciplinarnost promišljanja i pisanja, što ju je pozicioniralo kao intelektualku vrhunskoga kalibra, kozmopolitsku, transnacionalnu autoricu koja spaja različite žanrove i grane znanosti u širokom spektru između književnosti i filozofije, historiografije i umjetnosti, psihoanalize i neuroznanosti, narativa i medicine. Na hrvatski jezik dosad su prevedeni njezin romaneskni prvijenac “Zavezanih očiju” (1992.) te dva svjetska bestselera - “Što sam volio” (2003.) i “Ljeto bez muškaraca” (2011.). Hustvedt živi u newyorškom Brooklynu, gdje život i pisanje već četiri desetljeća dijeli sa suprugom, jednim od najznačajnijih američkih književnika 20. stoljeća, Paulom Austerom. Zahvaljujući programu jubilarnog 20. izdanja Festivala europske kratke priče, hrvatska je čitateljska publika imala prilike virtualno se susresti s tom izvanredno zanimljivom autoricom, koja je tim povodom ljubazno pristala na ovaj intervju.