Kultura
321 prikaza

Antologija "Jutra poezije kod Žnidaršića" 2010. - 2020.

1/4
Oko Jutra poezije uvijek su se okupljali iskreni zaljubljenici u stihove. I da niste član stalne pjesničke postave, ponekad treba doći među pjesnike kod Žnidaršića, makar pročitati tuđu pjesmu ili samo sjediti...

Dobro jutro poezijo, spremite se, polijećemo”, riječi su kojima je godinama pjesnik Robert Roklicer subotom, točno u podne, započinjao tribinu Jutro poezije u kavani Pod starim krovovima na zagrebačkom Gornjem gradu, gore, “kod Žnidar - šića”, dok bi pjesnici stišavali žamor, pili prve kave, rakije, pive... Sukljao bi dim cigareta. Pa nije to slastičar - nica, već se sastaju prijatelji, pjesnici i boemi. U prvoj pauzi, između dva dijela čitanja, Roklicer bi proglasio kratku stanku uz uputu: “Opijte se, ali na svoj račun”. Jutro poezije kul - tna je zagrebačka tribina, drugačija, pomalo pomaknuta, no šarmantna - jedinstveno mjesto u Zagrebu, a i šire, na kojemu se mogu čuti i vidjeti pjesnici kako spontano i neuštoglje - no govore poeziju naglas, u boem - skoj atmosferi. Nakon dulje pande - mijske stanke tribina je posljednjih tjedana opet oživjela, vrativši se “kod Žnidaršića”. 

 | Author:

VIŠE OD POLA STOLJEĆA PJESNIČ KE BOEMŠTINE 


Jutro poezije je na Jesenjinov ro đendan 28. prosinca 1964. godine u nekadašnjoj kavani TINGL-TANGL osnovao novinar i pjesnik Berislav Nikpalj s pjesnicima Gustavom Krklecom, Vjekoslavom Majerom, Vesnom Parun i Salihom Alićem. Krajem šezdesetih godina vođenje je preuzela pjesnikinja Ružica Orešković, a naslijedio ju je Saša Meršinjak, koji je uz tribinu pokrenuo i naklad - ništvo 1998. godine te utemeljio nagrade “Ružica Orešković” za mlade pjesnike i “Josip Sever” za afirmirane pjesnike. Josip Sever na Jutru poezije bio je čest i omiljen gost! 

 | Author: Robert Roklicer je nesretno preminuo 2018. godine

POSVEĆENICI, HAIKU VRAČEVI I ISKRENI ZALJUBLJENICI

Na Jutro poezije prvi put sam došla prije desetak godina, kad su tribinu u kafiću Berka u Berislavićevoj ulici vodili Davorin Žitnik Žito i Robert Roklicer zatekavši spoj neobičnih likova, od ozbiljnih posvećenika koji šuškaju s novim uradcima, studenata koji “nose prve pjesme na ogled”, haiku vračeva, jutarnjih cugera, svakojake svite... No bez sumnje, oko Jutra poezije uvijek su se okupljali iskreni zaljubljenici u stihove. U slučaju i da niste član stalne pjesničke postave Jutra poezije, ponekad treba doći među pjesnike “kod Žnidaršića”, makar pročitati tuđu pjesmu ili samo sjediti kao promatrač u kutu. Popiti kavu. Ručati pivo. Ostati otvoren za neobičnost. Nakon što je nesretno preminuo Robert Roklicer 2018. godine, vođenje udruge i tribine preuzeo je Željko Buklijaš. Prošle je godine Buklijaš s još jednim ozbiljnim “jutrašem”, pjesnikom Nikicom Krajinom, uredio i izdao “Antologiju Jutra poezije od 2010. do 2020. godine”, u koju je uvršteno čak 209 autorica i autora koji su čitavo proteklo desetljeće dolazili na tribinu. Uz antologiju (koja je nastavak prve antologije iz 2010. godine), u izdanju Jutra poezije nedavno su objavljena i tri nova pjesnička naslova: “Pjesme koje ti pripadaju” Josipe Marenić, “La Emriaguesa” Žarka Jovanovskog i “Honesty International” Vida Jeraja. U tijeku je, dakle, novi izdavački zalet Jutra poezije i oživljavanje “jutraške” biblioteke.

 | Author: Nakon Roklicerove smrti vođenje udruge i tribine preuzeo je Željko Buklijaš

JOSIPA MARENIĆ PIŠE HRABRO O GUBICIMA S RUBA

Nakon prve knjige objavljene u samizdatu pod naslovom “Let ruku”, Josipi Marenić u izdanju Jutra poezije objavljena je druga pjesnička knjiga naslovljena “Pjesme koje ti pripadaju”. Obilježje je Marenićkine pozije u ovoj knjizi, koju čine 33 pjesme, svakako narativnost, stihovna raspričanost o najranjivijim ljudskim stanjima i doživljajima. Lirski subjekt je žena koja hrabro proživljava život, bori se s napadajima panike i s različitim vrstama gubitaka, radi poslove koji je emotivno i fizički dovode do ruba izdržljivosti, žali za ljubavi na odlasku, donosi fragmente slučajnih susreta i (ne)uspjelih prepoznavanja. Ona je žena koja je nosila vreće krumpira u skladištu, njegovala pilota u kolicima u atmosferi seksualne napetosti, živjela s unutrašnjim lomovima, ali živjela i išla dalje. Zbirka je to obespravljenih, no ne i poraženih u duhu. 

SLAM I IZVEDBENA ŽESTINA ŽARKA JOVANOVSKOG

Neobičan je pjesnik Žarko Jovanovski. Izvođenje njegovih stihova pravi je performans. Kad govori svoje pjesme, ustane, gestikulira, pojača glas... Jovanovski je poznat kao slam izvođač, no prvenstveno je likovni umjetnik. Ne manjka u njegovim stihovima žestine, društvene kritike, socijalne tematike, ljutnje, otpora sistemu i otkrivanja slabosti lirskog subjekta (autora?). Takva je i njegova nova knjiga “La Embriaguesa” (što na katalonskom znači pijanstvo ili intoksikacija), narativna i opora. Do sada je Jovanovski objavio 10 knjiga poezije, uglavnom u samizdatu, te zbirku kratkih pripovijesti “Priče o Lenjinu i Staljinu”. Autor je strip albuma “Mrakci”, a 2020. godine je dobio nagradu za VBZ-ov za roman “Pizzeria Europa”.

 | Author:

OTPOR PREMA GLAVNOM TOKU PJESNIŠTVA

“Honesty International”, pjesnički prvijenac glazbenog pisca, slam-pjesnika, muzičara, producenta i radijskog voditelja Vida Jeraja, zbirka je od 50 pjesama. Provokativni stihovi, od haikua do dužih i kraćih rimovanih i nerimovanih pjesama, obilježeni su nepredvidivim jezičnim bravurama i ritmom. Uvezuju najrazličitije slike stvarnosti kao kakva neukrotiva filmska vrpca kojoj je teško uhvatiti logiku, no donosi divlju i zanimljivu radnju. Pjesme su naslovljene tek na kraju, tj. na straničnom dnu (postu pak iz glazbene, jazz prakse), moguće kako čitatelju naslov ne bi sugerirao prijevremeno upisivanje značenja. Jerajeva je knjiga posljednja objavljena u novoj fazi izdavačke djelatnosti Jutra poezije i “drugačijošću” se posve uklapa u izvanstrujaške poetike koje njeguju “jutraši”. Naša je cijenjena teoretičarka književnosti Tea Benečić Rimay bila pratiteljica Jutra poezije o kojem je rekla: “Ako uopće postoji univerzalnost poezije, postoji i njena posebnost, odnosno otpor prema glavnom toku pjesništva. Mora se javiti reakcija koja traži svoje autonomno korito, ali tako da ostane i sastavnica istoga doba, rukavac zajedničkog protjecanja”. Jutro poezije svakako je samosvojni tok, no otvoren za sve koji požele govoriti, recitirati, donijeti novu pjesmu. Obnovljeno Jutro poezije posljednje je tri godine dobilo ono što mu je možda u nekim ranijim fazama nedostajalo, strukturu, uredno vođenje udruge zahvaljujući Željku Buklijašu (što omogućuje prijavu na natječaje i traženje potpora, izuzetno važno!), redovitost održavanja (osim u periodu potpunog pandemijskog mrtvila iz kojeg, nasreću, pomalo izlazimo), obnovu izdavačke aktivnosti, a razmišlja se i o vraćanju pjesničkih nagrada “Ružica Orešković” i “Josip Sever”. Danas, kad se stari svijet raspada i sve postaje neizvjesno, fraza “vratiti stari sjaj” nema nikakvog smisla. Stari sjaj je nemoguće vratiti i tome ne treba ni težiti. No ulaganje energije kako bi opstala 57 godina stara tribina, koja je po vijeku trajanja raritet i u europskim razmjerima, zaista je za svaku pohvalu. Neka živi Jutro poezije!

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.