U predgovoru hrvatskom izdanju knjige izvorno objavljene 1933. Emil Jurcan upozorava da je posrijedi jedno od ključnih djela za razvoj moderne arhitektonske misli dijelom temeljeno na Kantovoj prosvjetiteljskoj filozofiji, a dijelom kao reakcija na jačanje nacizma pred kojim je ovaj austrijski historičar umjetnosti židovskog podrijetla nakon Anschlussa 1938. emigrirao u Sjedinjene Američke Države, u kojima 1953. pogiba u saobraćajnoj nesreći. Ono na što Jurcan upozorava je Kaufmannovo ideološko učitavanje promatrane arhitekture jedne epohe, s naglaskom na opus francuskog arhitekta Claude-Nicolasa Ledouxa (1736. - 1806.), koji je, u duhu prosvjetiteljske i (post)revolucionarne misli, graditeljstvo "oslobodio" elemenata koji naglašavaju klasne razlike. Dotadašnjem heterogenom načelu u arhitektonskoj misli Ledoux i njegovi učenici tako pretpostavljaju autonomno načelo temeljeno na dokidanju staleške gradacije, a u duhu spomenutih društvenih mijena koje se očituju i na širem umjetničkom planu (npr. "Sturm und Drang" u Njemačkoj). Panayotis Tournikiotis, univerzitetski profesor arhitekture u Ateni, upozorava da Kaufmannovu knjigu treba promatrati kao manifest, ne samo kao opservaciju rada autora koji je utjecao na "poetičku smjenu" u francuskoj arhitekturi nakon 1789. godine.
555
prikaza
Arhitektonski manifest za spas liberalnih ideala od nacizma
1/3
U današnjoj, lokaliziranoj varijanti spašavanja liberalnih ideja mogli bismo, posve parodijski, govoriti o srazu arhitekture (pamćenja) i antiarhitekture (zaborava). Pritom mislim na potresom pogođeni banijski prostor. I pritom je jasno da dosadašnje iskustvo ne ulijeva optimizam
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
