Riječ je o projektu osmišljenom s ciljem rađanja i odgajanja nove, arijevske generacije Nijemaca u posebnim specijaliziranim rodilištima. Smještajući radnju u rodilište Heim Hochland u Bavarskoj 1944. godine, De Mulder u romanu isprepliće tri priče koje na prvi pogled povezuje samo mjesto radnje - priču o 16-godišnjoj Francuskinji Renée, koje se obitelj odrekla jer se zaljubila u njemačkog vojnika i koja dolazi u Heim Hochland dok čeka porođaj, zatim priču o medicinskoj sestri Helgi, mladoj ženi zaduženoj za skrb o trudnicama i djeci, te naposljetku i priču o Mareku, poljskom Židovu i bivšem logorašu iz Dachaua, koji postaje jedan od radnika u okolici Heim Hochlanda, a pritom sanjari o ponovnom susretu sa ženom Wandom, koja iščekuje njegovo dijete.
Iako roman s jedne strane podsjeća na dokumentarac s detaljnim opisima svega što se odvijalo u nacističkim rodilištima pred sam kraj rata, De Mulder u njemu donosi i duboke psihološke borbe svakoga od glavnih likova. Renée je kao strankinja izložena vrlo izraženom neprijateljstvu od strane drugih žena te je prisiljena potpuno sama nositi se sa svojom trudnoćom i činjenicom da ne dobiva nikakve vijesti od djetetova oca. Helga na prvi pogled djeluje kao uzorna medicinska sestra čija je jedina svrha služiti Reichsführeru i njegovu projektu, no bilješke iz njezina dnevnika pokazuju kako ni ona ne može ostati potpuno ravnodušna kad je prisiljena gledati tragične sudbine one djece koja ne odgovaraju čistim, arijevskim kriterijima. Za Mareka se pak njegova borba za preživljavanje pretvara i u njegovu vlastitu unutarnju borbu između ljudskog i animalnog, odnosno u vlastito ispitivanje granice do kojih je sposoban ići kako bi preživio. Kako se rat bliži kraju i savezničke se snage približavaju Heim Hochlandu, lažna idila koju su nacisti pokušali stvoriti počinje se raspadati te su svi likovi prisiljeni suočiti se s vlastitim odlukama i vlastitom savješću.
Opisujući lažnu sigurnost u rodilištu u kojem vlada nacistička propaganda, fokusirajući se pritom i na psihološka stanja likova, Caroline De Mulder stvara roman koji svojom strukturom pomalo podsjeća i na antiutopijsku “Sluškinjinu priču” Margaret Atwood, no rekonstruirajući stvarne povijesne događaje stvara dodatan osjećaj jeze kod čitatelja. Atmosfera straha i očaja, koja izvlači najgore iz čovjeka, prožima ovaj roman od prve njegove stranice pa sve do kraja, kad se tri priče napokon potpuno povezuju. Jednostavnim stilom pisanja kojim prenosi potresne i monstruozne događaje, De Mulder stvara roman koji će u svakom čitatelju pobuditi znatiželju i koji sigurno nitko neće ispustiti iz ruku.
