Ljudi su "Moju borbu" uglavnom čitali kao nestilizirani ispovjedni, autobiografski tekst. Čitali su je onako kako čitaju ganutljive ispovijesti Maje Šuput ili sestara Kardashian. Razlog tome je jednostavan: tako su im sugerirali, na takva su ih čitanja nagovorili trivijalni portali i bjelosvjetski tabloidi, jer im je to bio način da prodaju i sebe i Knausgardovu knjigu. A ni Knausgardovu izdavaču, pretpostavljam, nije bilo mrsko da se roman tako oglašava i reklamira, jer su ga tako mogli prodati u zastrašujućim nakladama i čeljadi koja se ne zamara mnogo misleći. Odmah su, gle čuda, marketinški narativ preuzeli i takozvani književni stručnjaci, kritičari (tamo gdje ih ima) i teoretičari (njih, nažalost, i u nas ima), pa su od Knausgardova autobiografskog diskursa stvorili jednu od onih velikih višesezonskih priča, koje nakon nekog vremena postaju znak epohe. Opet je tako, nakon Harryja Pottera, jedan pisac sa svojim višeknjižjem postao glasnik duha vremena, anđeo Gabrijel prikovan za tlo svojom zemaljskom porodicom. Istina, bilo je i ranije, u 20. stoljeću, a možda i u svih dvije tisuće godina moderne književnosti, autobiografskih i biografskih pripovijesti - od Evanđelja do Prousta, Bukowskog i Carvera, a onda do ispovijesti preživjelih iz konclogora, pa do Šalamova i Štajnera, sve je biografija ili autobiografija - pa zašto je onda oko Knausgaarda načinjen takav cirkus?
724
prikaza
Autobiografska ispovijest savršenog shizofrenika
1/8
"Jutarnja zvijezda" je, kaže pisac - a njegov se čitatelj uzda da je tako - prva knjiga novog romanesknog niza. Po atmosferi i fakturi, a onda i po hiperrealizmu na samoj granici bajke
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
