Bellmerove muze, nakazne lutke protiv nacističkog ideala savršenstva

Brojni su umjetnici, od Pabla Picasa i Oskara Kokoschke, pa do Vasilija Kandinskog i Jeana Cocteaua, u svojim djelima koristili lutke kao motiv. Međutim, Hans Bellmer je jedinstven po tome što je cijeli svoj umjetnički opus posvetio isključivo lutkama. U počecima svog umjetničkog djelovanja bio je pod utjecajem dadaista, a to je presudno utjecalo na njegov stil. Fotografira lutke u raznim pozama, a prikazuje ih i kao raskomadane ženske figure, suprotstavljajući se na taj način kultu tijela u nacističkoj ikonografiji. Bellmer je preko lutaka, prizorima nasilja, nastojao stvoriti nelagodu kod gledatelja. Ovaj segment njegova djela izvršio je veliki utjecaj na film, pogotovu na horor žanr, gdje su nasilje i lutke neraskidivo povezani. Danas se na portalima koji pišu o filmu mogu naći tekstovi o najpoznatijim lutkama iz horor filmova, od “slavnog” Chuckyja, lutke u kojoj se nastanio zloduh serijskog ubojice, koja se prvi put pojavljuje u filmu “Dječja igra” (1988.) američkog redatelja Toma Hollanda, pa do, u novije doba, Annabelle iz istoimenog horor filma Johna R. Leonettija iz 2014. godine. Ipak, najsugestivnija scena koju sam vidio na filmu, a koja neodoljivo podsjeća na Bellmerov rad, scena je iz jedne epizode austrijske kriminalističke serije “Inspektor Rex”. Inspektor u toj epizodi traga za serijskim ubojicom žena te ga istraga dovede u radnju u kojoj posvećeni vlasnik trgovine lutkama, za kojega se kasnije ispostavi da je ubojica, prodaje i popravlja dječje lutke. Ubojica je opsjednut ženama i lutkama te pokušava natjerati žrtve, prije nego što ih ubije, da se ponašaju poput lutaka. Cijela radnja puna je polica na kojima se nalaze oštećene lutke ili dijelovi lutaka, nogu, ruku, glava... Lik psihopata uvjerljivo je glumio tad gotovo nepoznati Christoph Waltz, jedan od najvećih glumaca današnjice. (Riječ je o šestoj epizodi, “Der Puppenmörder”, iz treće sezone, koja je prvi put emitirana u studenom 1996. godine.)