Književnost i kultura
110 prikaza

Briljantan roman B. M. Wehlacka o odrastanju iznikao iz bijede postratnog Berlina

privatni album
U romanu 'Šlatenšames' koji u isto vrijeme razara brutalnošću, ali i donosi čitatelju nepojmljivu ljepotu, ne treba tražiti rat ili nekog davnog dječaka koji je pješačio s Baltika u Berlin, nego sebe: manjkavog, zbunjenog, neodraslog. Takvi uglavnom i dolazimo. Ovu impresivnu i zgusnutu kroniku života u postnacističkoj Njemačkoj kod nas je objavio Disput, izdavač probrane i visokokvalitetne beletristike

Slike razrušenog, spaljenog i apokaliptičnog Berlina nakon Drugog svjetskog rata danas djeluju nestvarno. Teško je zamisliti da je nečija mjesečna plaća, ako je imao posao, iznosila otprilike 200 maraka, a da je jedan kruh koštao između 50 i 80 maraka. O tom bijednom, opustošenom Berlinu punom bombardiranih zgrada, polomljenih tramvajskih tračnica, ruskih vojnika i stanovnika koji hvataju konce svojih prošlih života, piše Benno Meyer-Wehlack (1928. - 2014.). Riječ je o autoru koji je u Njemačkoj poznat po svojim radiodramama, televizijskim i filmskim scenarijima, esejima i kratkim pričama, romanom „Ernestina odlazi“ i odnedavno romanom „Šlatenšames ili Berlin na moru“. Autor, inače suprug naše velike pjesnikinje Irene Vrkljan (1930. - 2021.), radnju romana je smjestio između 1945. i 1947. godine, napisao ga je 25 godina nakon završetka rata, da bi roman svjetlo dana ugledao tek 2015., godinu dana nakon autorove smrti. Ovu impresivnu i zgusnutu kroniku života u postnacističkoj Njemačkoj kod nas je objavio Disput, izdavač probrane i visokokvalitetne beletristike. Iako teško pamtljivo, ime romana ostaje urezano u čovjeka jednom kad ga svlada. „Šlatenšames“ je na jidišu osoba koja je negdje zadužena za sve, takozvani potrčko. Autor, koji je nedjeljiva osoba od protagonista, u ulogu šlatenšamesa ulazi po povratku u Berlin. Apatični mladić se nakon bijega iz nacističkog logora za radno obaveznu mladež na Baltiku pješice upućuje u Berlin. Kao odbjegli vojnik putuje kroz sela i gradove, susreće ruske vojnike, ulazi u napuštene kuće i uzima hranu, odbacuje uniformu i hoda opustošenim krajolikom kao netko tko samo hoda iz jednog sela u drugo. Dječak je uvjeren da ga nitko neće zaustaviti, da mu je iscrpljeno, umorno i gladno tijelo zapravo zaodjenuto plaštom nevidljivosti. 

 | Author:

Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude. Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima. S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima, ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.