Još uvijek je doba okrutne nevinosti i samoubilačkog odrastanja, i ne postoji, barem u Sarajevu, i među onima koji će dovoljno odrasti taman da poginu u sljedećem ratu, nikakva zaštita privatnosti
Svakog od tih jutara, dočekivanih u Bugattiju, u Čengi, u Gongu, u Zvonu, u Piramidi, uskoro i na Akademiji, muzičkoj i scenskoj, stizala je zora Sudnjeg dana. Dugo će se, sve do nedjelje, 5. travnja 1992, apokalipsa razvodnjavati u našim nemuštim mamurnim dušama, i onda će svemu biti kraj. Koliko god pokušavao, ne umijem o tom kraju reći ono što bih stvarno htio.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
