Bukowskog ili barda poniženih i obespravljenih opet čitamo na hrvatskom

“Ja ne pišem da bih prodavao knjige, ja pišem da bih spriječio da se muda moje psihe uguše u kanalizacijskim otpustima takozvane Egzistencije” stih je Charlesa Bukowskog, “starog pokvarenjaka” koji gotovo 30 godina nakon smrti još isporučuje nove stihove jer ih je napisao toliko da se neprestano mogu objavljivati nova, nikad viđena djela. Njegovu posthumno objavljenu knjigu stihova, “Storm for the Living and the Dead: Uncollected and Unpublished Poems” (HarperCollins Publishers, 2017), ovih dana čitamo i na hrvatskom jeziku, u knjizi naslovljenoj “Oluja za žive i mrtve” (VBZ, 2021) i u prijevodu Damira Šodana. Rasute i nikad objavljene pjesme prikupio je i sastavio Abel Debritto, urednik koji se godinama bavio upravo djelima Charlesa Bukowskog. Charles Bukowski, “laureat s dna kace”, bard poniženih i obespravljenih, pisac je koji je stekao kultni status ispisavši tisuće stihova i stranica proze o vlastitom životu i životu najnižih slojeva radničke klase, nevidljivih ljudi s egzistencijalnog ruba. Ulični rječnik i izravnost u kojoj nije štedio nikoga, a ponajmanje sebe, kao i pijančevanje, erotomanstvo i “politička nekorektnost” u svakom smislu, postali su prepoznatljiva mjesta njegove literature. Iako ga život nije podržao dobrim okolnostima (nasilni otac zlostavljač, siromaštvo…), Bukowski nikad nije posustao u pisanju. Vodila ga je neumorna radna energija – živio je hrabro i strastveno, kladio se na konje, lokao, mijenjao žene i ljubavnice, no nikad nije otkazao odanost svojem pisaćem stroju.  
Kod Bukowskog nema ničeg uvijenog niti nedokučivog - iz svoje je poezije protjerao metaforu, kako su kritičari davno rekli.  Pjesme su to koje jednostavnim jezikom “pričaju” svakodnevni život u svoj njegovoj sirovosti i surovosti. Kao nitko drugi znao je “Hank” opisati ljude s dna, sirotinju, alkose, kurve, varalice, slabiće, polusvijet napukle nutrine. Boris Maruna za Bukowskog je kazao da je “otac američkoga prljavog realizma”.