Proteklih sto godina nije ublažilo ljudsku nesreću niti ju je učinilo razumljivijom. Zbog toga je Čehovljevo dramsko putovanje podjednako aktualno bilo na kraju 19. kao što je i na početku 21. stoljeća
Prije nekog vremena gledala sam u pariškom Odeonu Čehovljeva "Ujaka Vanju" u režiji bugarskog redatelja Galina Stoeva, koji već desetljećima režira i živi u Francuskoj. Stoeva znam već niz godina i u tom dugom periodu dogovarali smo nekoliko koprodukcija. Posljednja je trebala biti uprizorenje drame "Ujak Vanja", koju smo planirali u koprodukciji Théâtre de la Cité iz Toulousea, čiji je Stoev ravnatelj, zagrebačkoga Hrvatskog narodnoga kazališta i Teatra Ulysses. Završni su se dogovori poklopili s periodom u kojem smo odlazili iz kazališta te nam se stoga činilo nemogućim izvesti najavljenu koprodukciju. No tekst je ostao, a ideja o predstavi premjestila se na prestižnu parišku adresu.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
