Malo je tko, kad se početkom lipnja 2020. na policama francuskih knjižara pojavio grafički roman “Peau d’Homme” uhodanog autorskog dvojca Hubert/Zanzim, očekivao pravu nakladničku senzaciju. Čak četiri važnije francuske književne nagrade (Prix Landernau, Prix Rtl, Prix ACBD i Prix Wolinski Le Point) i, ne manje važnih, 150.000 prodanih primjeraka priče koju, crtež na naslovnici daje naslutiti, iznosi blijedoputa žena duge plave kose, prava renesansna djeva, iznenadile su čak i njezina crtača. Da je autor scenarija Hubert Boulard poživio, i on bi takvim uspjehom bio zapanjen, uvjeren je Zanzim, iako je od početka u priču vjerovao više od njega koji renesansno okruženje nije smatrao dobrom niti uvjerljivom pozornicom za izgradnju priče vrlo suvremenog podteksta. “Ipak, mislim da smo razvijali jednu vrlo pozitivnu ideju i da su čitatelji to prepoznali. Bili smo usmjereni na simbiozu pitanja i konteksta, danas vrlo aktualnu tematizaciju rodnih i spolnih identiteta, kao i pitanje ženskih sloboda i feminizma. Mislim da smo tu, makar i nehotice, pogodili trenutak”, govori nam francuski ilustrator, pravim imenom Frederic Leutelier uoči gostovanja na 27. Sajmu knjige u Puli, gdje će, nažalost sam, predstaviti svoje najvažnije i sigurno najpoznatije djelo, “Mušku kožu,” trajnu uspomenu jednog prijateljstva.
404
prikaza
Cijela je povijest umjetnosti je pokušaj muškaraca da shvate žene
1/7
Francuski ilustrator Zanzim, pravim imenom Frederic Leutelier, razgovara s nama uoči gostovanja na 27. Sajmu knjige u Puli, gdje će, nažalost sam, predstaviti svoje najvažnijei sigurno najpoznatije djelo, ‘Mušku kožu'
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
