Crte čiji prelazak može značiti razliku između života i smrti

Granica u širem smislu je crta koja nešto omeđuje. I ne kažem tako ja, nego rječnik. Postoje granice izdržljivosti, granice u vezama, prijateljstvima, granice mogućnosti i granice dopuštenosti. No kad čujemo riječ “granica”, prvo ćemo pomisliti na onu državnu, koja omeđuje teritorij, stvara privid da je nešto “naše”. Spaja ljude istog područja tako da čak i oni koji čeznu za daljinama osjete nešto posebno kad u njima sretnu “svoje”. No granica nas i razdvaja. Ta dinamika spajanja i razdvajanja nam utječe na život više nego što mislimo. Dijeli nas na domaće i tuđe, bez granice je teško zamisliti postojanje nacionalizma i političko podjarivanje mržnje. Bez njih nema ratova za teritorij, nema vlasti, nema diktature. O tom utjecaju koji granice imaju na naše živote piše Kapka Kassabova u knjizi “Granica: putovanje na rub Europe”. Taj rub koji istražuje je njena rodna Bugarska. Kassabova je rođena u Sofiji 1973. godine, u mladenačkim danima je doživjela rspad komunističkog režima, a 1992. godine je s obitelji migrirala na Novi Zeland. Potpuni kulturološki zaokret, od strogo kontroliranog režima do protestantskog Dunedina. Kasnije će je život odvesti u Ujedinjeno Kraljevstvo, preko novih granica. No kako to obično biva, ljudska potraga za znanjem o mjestu iz kojeg dolazimo, našim korijenima i životima onih zbog čije prokreacije smo danas živi ne prestaje ni odmakom vremena ni kilometara. Dapače, postaje jača. O mjestu iz kojeg dolazimo želimo znati sve, kako se živjelo i kako se živi, kojim čudovištima su plašili djecu da ne izlaze po mraku, koje svetkovine obilježavaju. Želimo znati i one dobre, ali i loše stvari. Kassabova nas tako vodi na put kroz dio koji je tijekom Hladnog rata bio nedostupan: u sela pored bugarske granice u koja su desetljećima smjeli ući samo oni koji su tamo živjeli.