Osobito portretirajući glumce, Boris Senker uspijeva majstorski spojiti nenapadan teatrološki uvid, bogato znanje i osobno sjećanje
Mada ne volim u kritici osobne tonove niti držim da je književnokritički zapis mjesto implicitnog, pokadšto, kako nam to hrvatska u načelu diletantska praksa očituje, i eksplicitnog autobiografizma, postoje knjige u kojima ne mogu izbjeći susret sa sobom samim te upravo zato ni mimoići barem djelomičnu priču o sebi samome.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
