No drugi nisu vjerovali kao on: "Otac je rekao: 'Je, je. Ako ti odeš na taj studij, ja ću ti sve platiti.' A govorimo o 1993., kad mi je mama u Elektri radila za 100 maraka mjesečno." Tomislav je između sto i nešto kandidata ušao u 17 primljenih, vrijedno je učio i, kako je rekao, ljeti bi s ocem radio na građevini. Već u rujnu 1999., nakon diplome, imao je neke manje uloge u Wiener Staatsoperi.
"Da bi mi tu jednom uletio Điđi Šutej, skupa smo radili, i rekao mi: 'Je, dobro pjevaš. Daj dođi u Zagreb na audiciju, ja ću raditi neku Traviatu'", ispričao je kako je počelo. Te 2001. Šutej igrom slučaja nije dirigirao, ali Mužek jest pjevao. Slijedile su Barokne večeri u Varaždinu i tad ga je hrvatska javnost prvi put primijetila. I baš kad mu je krenulo, morao je na odsluženje vojnog roka. Ispao je Split, i to tako da je u sklopu vojnog roka odrađivao predstave u HNK u Splitu, gdje je radio Šutej.
"Prvo sam mjesec dana bio u pješadiji u Sinju. Onda sam dobio prekomandu u HRM. Tamo sam bio točno dva dana, za vikend, i odmah dobio prekomandu u Vojni orkestar HRM-a. Od ponedjeljka do petka živio sam u Lori, a vikendom u Titovoj Vili Dalmaciji jer tamo je bio službeni smještaj za goste HNK". Ah, život stvarno zna biti gadan, priznali smo mu. Samo, u jednom trenutku, 2002., zvali su ga da debitira u Münchenu kod Zubina Mehte.
"Šutej je tad rekao: 'Pa ti moraš ići! Samo odi!' Za to što nisam imao dozvolu rekao je da će to on riješiti s ministricom Antunović, da će tražiti dozvolu", i tako je Šutej od Mužeka napravio dezertera jer je zaboravio "to riješiti".
"I dok sam kretao u München, u Lori je admiral Stipetić čitao novine o premijeri u HNK i o vojniku Mužeku koji je briljirao, blablabla. Kaže on njima: 'Hajte mi dovedite tog Mužeka da mu čestitam!' A oni mu kažu da je Mužek otišao za München. 'Pa, je l' ima dozvolu?' 'Pa nema.' 'Šalji vojnu policiju za njim!' I oni zatvaraju aerodrom, a moj avion polijeće", umirali smo od smijeha dok je pričao. Tek nakon proba u Münchenu upalio je mobitel i vidio "milijun poziva".
Prvi koji ga je dobio, Mark Cigoj iz Globusa, zaskočio ga je pitanjem: "Gospodine Mužek, da li vi znate da ste dezerter?' Ja sav u komi zovem Šuteja, a on: 'O, jebote! Zaboravio sam javiti Antunovićki!' I onda se to sređivalo nekih osam dana, koliko me nije bilo, tako dok sam se vratio, sve je bilo u redu. Jest da me vojna policija pričekala, ali došao sam u vojarnu i za pokoru sam morao otpjevati božićni koncert s vojnim orkestrom u Zagrebu." Oh, baš mu je bila brutalna kazna, primijetili smo.
"Zapravo, i jest bila brutalna. Tih pet ili šest dana morao sam spavati u njihovu hotelu u Zvonimirovoj u potkrovlju, okružen kantama u koje je curila kiša kroz krov." Ostalo je povijest. Nakon Bayreutha već s 24 godine osvojio je i milansku Scalu, a potom i ostatak svijeta. Oženio se, dobio sina, a onda, prije godinu i pol, supruga mu je preminula i on je ostao samohrani otac.
"Ne bih išao u neke duboke rasprave. Kad vam se u životu nešto dogodi, bio to gubitak ili dobitak, to vas može ili pokopati ili iz toga možete izvući nešto iz čega ćete crpiti inspiraciju za nastavak života", kazao je. Uskoro devetogodišnjem sinu smrt majke je objasnio iskreno, bez rebusa i zagonetaka: "Djeca u takvim situacijama budu puno zrelija nego što je itko kadar očekivati od njih." Kaže, inače, da je i mali glazbeno navudren.
"Je, evo se čudim svaki dan, ne zato što je moj, hahaha, ali od rujna svira klavir. Ne, nije išao preko harmonike. Prvo je htio biti vozač Formule 1 i govorio da će svirati harfu. Objasnio sam mu da je harfa malo teži instrument za transport. Za zanimanje je rekao da će biti operni pjevač kao tata, a ja sam mu rekao:
'Sine, možda ipak Formula 1? Tu ti nema toliko stresa kao u ovome.' Nedavno sam čitao studiju o nivoima stresa raznih profesija. Na prvom mjestu su kontrolori leta, pa operni pjevači, piloti u putničkom prometu i četvrti dirigenti. Operni pjevač izgubi i po kilogram-dva u predstavi. Eh, da su bar masnoće, onda onda bi svi bili mršavi, elegantni, ali riječ je o tekućini, isto kao i u sportu", objasnio je.
On je svoj odušak za stres našao u svom bendu Mužek & Trio, s kojim, 11. ožujka nastupa u HNK u Zagrebu. "Glazbu ne dijelim na neke vrste nego na dobru i na lošu. I u klasici se nađe itekako loše glazbe, kao i u bilo kojem drugom žanru itekako dobre. Budući da imam prijatelje koji su izuzetni muzičari, a po vokaciji sam u takvoj profesiji da ne mogu ja sada doći na 'Holandeza' pa, kao, sad ćemo mi malo džemati, onda smo krenuli s ovim."
