Opisujući iz svog holandskog doma nacionalnu kulturu, oslanjajući se na dva važna pisca egzilanta - Josifa Brodskog i Česlava Miloša - Đorđe Matić uočio je prije nekoliko godina čudnu ljepotu svoga položaja. “S distance, očišćena od svoje neposredne okoline i ukaljanosti svakodnevnim stvarima, nacionalna kultura zablista posebno, kao da tek s daljine i s vremenskim odmakom ‘pravim sjajem može sjati’, arsenovski rečeno. Pojavljuje se u svojoj punoj ljepoti. I problematičnosti, naravno...”, rekao je Matić u Vremenu. Matić je dugo - od 1993. godine - živio u Nizozemskoj, ali se sustavno bavio našom nacionalnom kulturom, odnosno našim nacionalnim kulturama. Pjesnik i esejist rođen 1970. u Zagrebu završio je studij engleske i talijanske književnosti na sveučilištu u Amsterdamu.
512
prikaza
Đorđe Matić o odlascima, gubicima, traženjima, pronalaženjima i povratku
1/4
Matićeva pozicija nije ona koju je tako lijepo opisao austrijski pisac Grillparzer tvrdnjom kako ima ‘dvije tuđine, a nijednu domovinu’ - njegov junak nešto je bliži Kranjčevićevu ‘ja domovinu imam, tek, u srcu je nosim’
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
