U već pomalo legendarnom nastupu Grace Jones na londonskom gala koncertu priređenom za dijamantni jubilej kraljice Elizabete II. ima jedna scena koju bi nama najbolje mogla rastumačiti Josipa Lisac.
Njujorška art disco diva uzima hula hop i počinje ga vrtjeti po uvodnim taktovima starog hita “Slave (To The Rhythm)”, a njezin pogled govori kako je potpuno sigurna da će do kraja pjesme zadržati perfektan sklad vokalne izvedbe i scenskog pokreta.
Grace i Josipa dolaze iz jako udaljenih glazbenih svjetova, ali one su zamalo vršnjakinje i dijele zapanjujuću vitalnost koja im je omogućila da ostanu u punom pogonu znatno dulje od većine proslavljenih pjevačica njihove generacije.
Momentalno rade na novim albumima, što je za Grace nastavak naveliko hvaljenog povratničkog izdanja “Hurricane”, a za Josipu krucijalni dio predstojeće 50. obljetnice pjevačke karijere.
Prije toga će 5. prosinca izaći na pozornicu male dvorane Doma sportova gdje je izmjestila tradicionalni koncert za Karla Metikoša. Zbog stolica u parteru kapacitet dvorane je smanjen i sve su ulaznice brzo razgrabljene jer publika jako dobro zna što može očekivati od Josipe.
Stabilnu formu je ove godine potvrdila s dvadesetak solističkih koncerata i gostovanja po festivalima. Otkazala je samo ljetni open air gig u Splitu, ali razlog tome bila je viša sila, odnosno prejaka bura.
Stalne ovacije koncertnog auditorija tek su jedan od indikatora njezina iznimnog rejtinga na domaćoj i regionalnoj glazbenoj sceni. Drugi indikator se ponovno upalio pretprošle zime kad je Croatia Records naručila novi otisak ploče “Dnevnik jedne ljubavi”.
Remasterirano izdanje antologijskog albuma iz 1973. odmah je planulo pa je u skladištu ostalo svega nekoliko kutija vinila rezerviranih za štand na beogradskom koncertu.
Josipin “Dnevnik” je valjda jedina domaća longplejka iz epohe prije Bijelog dugmeta koja danas privlači toliku pozornost i u svakom reizdanju dopire do značajnog broja novih slušatelja.
Dakako, uvijek se mogu naći vremešni rariteti koji na internetskim aukcijama postižu zavidno višu cijenu, ali njihovu vrijednost prepoznaju samo uski krugovi kolekcionara i posvećenih fanatika, dok je “Dnevnik jedne ljubavi” trajno i prilično masovno prihvaćen kao jedan od najboljih domaćih albuma iz starih vremena.
Postao je nedostižan za inače solidnu konkurenciju ekstravagantnih pop rock pjevačica koju su predstavljale Mariborčanka Marjeta Neca Falk i beogradska “sexy dama” Slađana Milošević, ali isto tako je ostao neuhvatljiv za samu Josipu u njezinim kasnijim studijskim projektima.
Nesuđena klasičarka koju je globalna rokerska plima povukla u zagrebačke električarske sastave O’Hare i Zlatni akordi započela je solo karijeru na Opatijskom festivalu zabavne glazbe s pjesmama Arsena Dedića i Zdenka Runjića, ali mogla je jednako lako preskočiti i u bilo koji drugi žanr.
Svestranost je maestralno pokazala u “Dnevniku jedne ljubavi”, a tu je i Karlo Metikoš utisnuo najdublji pečat svoje autorske karijere. Nastavili su zajedno u velikoj ljubavi i teško je odgonetnuti zašto nisu sklopili barem još jedan antologijski album.
Poslije potpunog trijumfa s rock operom “Gubec Beg”, što je bio rijedak pothvat čak i po svjetskim standardima jer je ambiciozno spajanje rocka i opere najčešće završavalo u teškim mukama, zaredali su se nešto slabiji albumi koji su ipak uspijevali obogatiti Josipin koncertni repertoar.
Možda je Metikoš kao bazični rokenroler imao jaču žicu za singlove nego za albume. Na to najprije upućuju vječni hitovi “Magla” i “Danas sam luda” poskidani s albuma iz ‘80-ih koji gotovo nigdje nisu zapamćeni poput “Dnevnika”.
Nakon njegove smrti Josipa je objavila samo dva studijska albuma “Život” (2000.) i “Živim po svom” (2009.) pa je snimanje novog materijala za 50. obljetnicu ušlo u očekivano dugotrajan proces. Odličan najavni singl “Tu” je signal da bi se čekanje moglo isplatiti, a suradnja sa Sašom Antićem je još jedna potvrda Josipine svestranosti i uvijek znatiželjnog pogleda u nove trendove.
Prije petnaestak godina pokrivala je neviđeno širok raspon od kubanske salse do minimal techna pa se može samo nagađati što će sve ponuditi na novom albumu. U svakom slučaju, to će biti jedno od najinteresantnijih izdanja hrvatske diskografije u 2016. godini.
Nema ozbiljnog takmaca
Ako se želite kladiti na rezultate sljedećeg Porina najsigurnije je zaokružiti da će Josipa sa singlom „Tu“ pokupiti nagrade za pjesmu godine, najbolju žensku vokalnu izvedbu i najbolji video spot. U nadmetanju za najbolju pjesmu presudit će njena reputacija, a raskošan spot koji je napravio Zoran Pezo gotovo da i nema ozbiljnog takmaca u osiromašenoj domaćoj video produkciji.
