Neki su mislili da će im netko nabaciti urok ili da će se njima ili nekom bližnjemu nešto loše dogoditi. To je bila borba s vlastitim strahovima, svojevrsno čišćenje. Današnje moderno društvo zasniva se na strahu, na utjerivanju straha u pojedince.
Plaše nas bolestima, lijekovima, kreditima..., i zato pokušavamo pobjeći u neki iracionalni svijet u kojem ćemo možda uspjeti nadići te realne strahove iz stvarnosti. I mene je u nekim trenucima hvatao strah, posebno na početku snimanja. Kad sam išao po kavu, stalno sam se okretao gledajući prati li me netko. No na kraju snimanja bili smo posve mirni i sigurni.
U najavi za film stoji da egzorcizam kao obred pročišćenja zapravo koristite kao metaforu za kolektivno pročišćenje što je jedino moguće rješenje za opstanak hrvatskog društva. Dakle, od čega trebamo očistiti Hrvatsku?
Recimo, u hrvatskoj Crkvi postoje katastrofalni svećenici, koji se miješaju u politiku i sva ostala područja života građana, te drže mise nacistima, no istodobno ima i sjajnih svećenika koji predano, u skladu s etičkim i humanim principima, obavljaju svoj posao. Kod ovih prvih ne možemo govoriti o vjeri, niti o religiji, niti o humanosti, nego o generiranju zla, i njima je potrebno pročišćenje. Čišćenje je potrebno i u politici, kao i u mnogim drugim područjima društva.
I ateistički svijet je ogrezao u komformizam i ne zna kako se može boriti protiv zla koje se manifestira kao mržnja, sebičnost, bešćutnost... Kod nas mnogi ističu kako su veliki vjernici, veliki Hrvati ili veliki sportaši. Ja ne vjerujem nikome tko tako govori, jer onaj koji je zaista velik to nikad neće isticati. On to naprosto jest i to se vidi. Matematički je lako utvrditi da uopće nije bitno tko je što, nego ima li dobre ili loše principe.
To pak znači da sve ide od pojedinca. Ako taj pojedinac očisti, pročisti sebe i djeluje u skladu s humanim i etičkim principima te dođe na vlast, onda postoji šansa za izgradnju nekog boljeg društva. A ako pojedinci funkcioniraju kao ovce, zavedeni nekom ludošću ili glupom mišlju, onda vlada zlo i društvo treba očistiti od tog zla.
Tko je sotona u današnjem društvu? Tko je gori - kojekakvi todorići ili kojekakvi hasanbegovići?
To je dobro pitanje. Tko više kroji pravdu ljudima - ekonomija ili uvjerenja. Po meni, svatko tko poziva na mržnju i na podjele u sebi nosi neko zlo, nešto nečisto, a negativne emocije su nešto što nam najmanje treba. S druge strane, ovi drugi stvaraju ekonomsku ovisnost i uništavaju tuđe živote zbog vlastite pohlepe. Kad je ekonomija loša, onda uvijek razni nacionalizmi izlaze na vidjelo, tako je i u svijetu, ali i kod nas. Ipak, mislim da je ovakva vrsta podjela, mržnji, ratovanja i trovanja kakva postoji kod nas opasnija jer nikuda ne vodi.
Radi li se u slučaju te podjele, odnosno podijeljenosti Hrvatske na ustaše i partizane zapravo o sukobu primitivne i građanske Hrvatske?
Mislim da je sve to borba za medijsku pozornost predstavnika klerikalnog fašizma poljske i mađarske orijentacije, no ja sam optimist jer mi se čini da će sve to, nakon što smo preživjeli 2016. godinu, koja je bila najgora po tom pitanju, ostati na margini. Naime, tu 2016. označio je povratak klerikalne desnice na vlast, tih šest, sedam mjeseci vladao je apsolutno najcrnji mrak od osamostaljenja Hrvatske. Jasno se vidjelo da je ta ekipa U i da žele novu Mađarsku u ovom dijelu Europe, no dobili su po prstima i vlast se promijenila.
Nastavak na sljedećoj stranici...
