Deseti je ožujka 1985. Zvoni glavna telefonska linija u vili KGB-a u Dresdenu, piše Der Spiegel. Netko iz stožera u Berlin-Karlshorstu javio se tužnim vijestima za drugove u provinciji: kod kuće u Moskvi, umro je Konstantin Černenko, generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza. Prema riječima čovjeka iz Berlina, cijela agencijska birokracija mora se odmah mobilizirati kako bi Kremlj mogao procijeniti reakciju istočnih Nijemaca na njegovu smrt. Važna stvar. Dan nakon bit će izabran novi vođa Mihail Gorbačov.
Ali kolege u Dresdenu prvo moraju obaviti nešto drugo. Njihov šef je izvan ureda, prisustvuje proljetnom sajmu u Leipzigu, pa iznose svoje skriveno spremište krimskog šampanjca.
- Bili smo ispunjeni radošću dok smo praznili bocu i puni zahvalnosti prema Konstantinu Ustinoviču: nije nas tako dugo mučio svojom trajnom smrću kao što su to činili njegovi prethodnici Brežnjev i Andropov - reći će Vladimir Usolcev, tada također mladi agent u KGB-ovu dresdenskom sjedištu.
- Bili smo mlada generacija Državne sigurnosti. Bilo nam je potpuno očito da je sovjetska moć neumitno krenula prema padu.
Dresden nije bio ono što je nadobudni špijun Vladimir Vladimirovič Putin zamišljao kad je odlučio postati KGB-ovac. Ni blizu. I što je najgore, loše je završilo. Katastrofalno - raspao se SSSR.
Oni filmovi o ruskome Jamesu Bondu u jednoj su epizodi imali više uspjeha nego što ih je on doživio za četiri godine u Istočnoj Njemačkoj.
Tamo mu se, doduše, rodila druga kćer Katja. Živjeli su pristojno on i Ljudmila s djecom u stančiću, okruženi Stasijevim agentima. Svaki tjedan kupovao je šest boca piva Radeberger i odlazio u lokalni kafić Am Thor ("Pored mosta"). Udebljao se nekih 13 kilograma u te četiri godine.
Ali unutarnji osjećaj koji ga nikad nije varao govorio je da Sovjetski savez počinje polako odlaziti k vragu.
Otkud Putinu iskaznica Stasija?!
Znali su to i agenti i komentirali među sobom kad bi zajednički otišli u saunu u KGB-ovoj kući pored rijeke Elbe, na adresi Angelikastrasse 4. Preko puta njih bila je zgrada Stasija i Putin je imao njihovu iskaznicu. Pronađena je u arhivima prije koju godinu, bila je to senzacija. S tom iskaznicom svaki dan je mogao u zgradu Stasija na ručak, "špijunski cjenik" kaže da je za 77 pfeninga mogao pojesti komad mesa i kupus salatu, recimo. A mjesečna plaća iznosila mu je ne baš velikih 1800 istočnonjemačkih maraka.
Pronađeni su i dokumenti u kojima Putin traži da mu Stasijevi stručnjaci za telefone pomognu oko postavljanja prislušnih uređaja u jednome stanu. Međutim, nije pomoglo. Raspade se i DDR i SSSR.
- Stasijevci su, mislim, bili bolje plaćeni. Vidjelo se to po njihovom standardu i to mi je smetalo. Pa nama bi auto 'popio' svu njegovu plaću - pričala je godinama kasnije Ljudmila Putinova, od koje će se Vladimir puno kasnije rastati nakon 30 godina braka.
Nekoliko dana nakon pada Berlinskoga zida, kad je rulja provalila u sjedište omražene istočnonjemačke tajne službe kako bi ih spriječila da unište dokumente o praćenju i prisluškivanju građana, kamere su snimile stanovnike Dresdena kako čupaju, između ostalog, i platne listiće iz novčanika Stasijevaca koji su izlazili pognute glave.
- Plaća 387 maraka! Naknada za stanovanje 35 maraka. Naknada za odjeću...... - nabrajao je jedan od prosvjednika.
Kamera prikazuje rezače papira, neki od dokumenata već su bili uništeni, ali ostale su stotine tisuća dosjea kao dokaz represije, propalog komunističkog sistema i nevjerojatne priče u kojoj su susjedi špijunirali susjede.
Jedna noć u Dresdenu
Bilo je to 5. prosinca 1989. Svega par tjedana nakon pada Berlinskoga zida i te večeri svi politički zatvorenici su oslobođeni. Šef regionalnog ureda Stasija u Dresdenu, Stasijev general Horst Böhm posebno je bio na udaru, za sve one godine zlostavljanja, uhođenja i prisluškivanja. Rulja ga je vodila okolo po dvorištu, pljuvali su ga u lice, vrijeđali, neki i šamarali. Pao je na koljena. Od sigurnog linča spasio ga je utjecajni aktivist Herbert Wagner.
Kako su kasnije pisali ruski mediji, kad se Putin hvalisao uspinjući se na vlast, te večeri dio rulje je došao i pred KGB-ovu vilu preko puta s namjerom da učini isto što i Stasijevcima. Izašao je osobno Putin naoružan pištoljem.
- Ovo je teritorij SSSR-a, odlazite - rekao je Putin.
- Otkud ti tako dobro znaš njemački? - pitao je netko iz gomile. Šokiralo ih je oružje u rukama Rusa.
- Jer sam prevoditelj - odgovorio je Putin.
Glumio je hladnokrvnost, ali bio je, kaže, šokiran jer su KGB-ovci ranije tog dana tražili pomoć. Na stotine sovjetskih vojnika bilo je u obližnjoj vojarni, Rusi su u Dresdenu imali i tenkove, ali nisu ih poslali na ulicu. Nisu uopće reagirali na vapaj u pomoć iz Angelikastrasse 4.
- Ne možemo poslati ljude tamo bez naredbe iz Moskve. A Moskva šuti...- rekli su Putinu iz garnizona.
Te večeri mu je sve bilo jasno. SSSR je, kaže, bio potpuno paraliziran od vlastite nemoći i tu je bilo jasno da je cijeloj priči kraj. Kasniji ruski napisi o herojstvu Vladimira Putina te večeri u Dresdenu bili su, međutim, pretjerani. Nekoliko stotina puta pretjerani.
Putin s pištoljem
- U Stasijevu stožeru netko je viknuo: "Idemo sad preko puta, zatvorit ćemo i KGB-ovu kuću!" Prepao sam se da sva rulja ne ode tamo jer nam je bilo laknulo kad smo vidjeli da ruski tenkovi nisu izašli na ulice. No nije bilo tako, otišlo je možda 7-15 ljudi, ne više od toga - rekao je svjedok tog vremena, aktivist Herbert Wagner.
Strah je bio opravdan. DDR bio je dom za 380 000 sovjetskih vojnika, imali su stotine tenkova i po cijeloj Istočnoj Njemačkoj bile su smještene sovjetske rakete srednjeg dometa. Stasi je vodio evidenciju o stotinama tisuća Nijemaca - samo u Dresdenu, dokumenti koje su sačuvali o građanima sada se protežu na gotovo 11 kilometara polica u ovdašnjim arhivima.
Što je uopće Putin radio četiri godine u Dresdenu? Moskva je u to vrijeme bila posebno zainteresirana za Zelene beretke, specijalne postrojbe američke vojske stacionirane u bavarskom gradu Bad Tölzu, kao i za vojne poligone u Wildfleckenu i Münsteru. Za ta ciljana područja odgovorni su bili predstavnici treće divizije ("Ilegalno izviđanje"), a njihov čovjek u Dresdenu bio je Vladimir Putin.
- Bio je pragmatičan. Netko tko misli jedno, a govori nešto sasvim drugo. Potpuni konformist i nije vjerovao u bilo kakve promjene u našoj domovini, jednog našeg kolegu nazvao "idiotom" zbog njegove "provincijske otvorenosti". Putin mu je rekao neka suzdrži kritiku stanja u Sovjetskom Savezu i misli na svoju obitelj - prisjeća se Vladimir Usolcev i nastavlja:
- Govorio je njemački fluentno, ali ne savršeno kao što se priča. Njegove intelektualne sposobnosti bile su dobre, ali ne i izvanredne; nije bio izvrstan govornik. Putin je skrivao svoju energiju iza proučenog izgleda uljudnosti i učtivosti. U kontaktu sa svojim nadređenima ostavljao je dojam izrazito poslušnog, čak i ovisnog. To ga je učinilo stalnim miljenikom nadređenih u Dresdenu i u sjedištu u Karlshorstu...
Soslušivec Putin
Tražio je Putin i istočne Nijemce koji su imali opravdan razlog za putovanje u inozemstvo, poput profesora, novinara, znanstvenika i tehničara, za koje su postojale prihvatljive "legende" ili priče s naslovnice. Legenda je često bila poslovno putovanje, tijekom kojeg su se agenti mogli potajno povezati s drugim špijunima stalno stacioniranima na Zapadu. Prema njemačkim obavještajnim stručnjacima koji su opisali Putinov zadatak, cilj je bio krađa zapadne tehnologije ili tajni NATO-a.
Novootkriveni dokument pokazuje da je Putin pokušavao regrutirati agente koji će biti obučeni za "bežične komunikacije". Ali u koju svrhu, nije jasno. Putinov posao je vjerojatno uključivao Robotron, elektronički konglomerat sa sjedištem u Dresdenu, koji je bio najveći proizvođač mainframe računala u istočnom bloku i centar za istraživanje mikročipova. U to je vrijeme bio u tijeku veliki pokušaj KGB-a da krade tehnologiju. Zaostajali su...
- Malo ljudi razumije veličinu katastrofe koja se dogodila krajem 1980-ih kada Komunistička partija nije uspjela modernizirati Sovjetski Savez - reći će kasnije Putin.
Soslušivec. Odnosno, Kolega. Tako je Vladimir Usolcev nazvao svoje zapise o Vladimiru Putinu, koji se u Dresdenu pojavio u kolovozu 1985. Nekoliko mjeseci nakon dolaska Gorbačova na vlast. Mali Volođa, kako su ga zvali, i on sjedili su nasuprot jedan drugome u Angelikastrasse 4.
- Bilo nas je šestorica i Dresden nije bio posao iz snova - kaže Uslocev.
- U Zapadnoj Njemačkoj imali smo jedva 20 agenata. Plaćali smo ih mizerno, možda 50 maraka. Mnogi od njih bili su bivši Stasijevci. Bili smo pod ogromnim pritiskom da uspijemo, a svako novo zapošljavanje povećavalo je naše šanse za unapređenje...
Putinov pravi posao, tvrdi on, bio je otkrivanje potencijalnih agenata KGB-a među stranim studentima na Tehničkom sveučilištu. Tražio je ljude čije su obitelji bile dio političke elite kod kuće, a koji bi mogli postati vrijedni doušnici nakon povratka u domovinu. Tu je Putin imao ponešto uspjeha kod studenata iz Kube, dobivao je dobre informacije iz dvorišta Fidela Castra.
Velik dio posla koji se obavljao u uredu na Angelikastraße bio je međutim rutinski i često je predstavljao dodatni posao za Putinov Odjel 3: dobivanje naslova pokrića za agente u drugim zemljama, krivotvorenje putovnica uz pomoć kontakata u uredima za registraciju u Dresdenu, ali i opsežna "znanstvena krađa", piše Der Spiegel.
"Zapadnonjemačke disertacije poslane e-poštom znanstvenicima iz DDR-a bile su zaplijenjene od strane carine i, umjesto da budu proslijeđene pravim adresatima, proslijeđene su Stasiju i KGB-u. Usolcev kaže da je "sve što se odnosilo na računalnu ili lasersku tehnologiju kopirano za Moskvu, a potom proslijeđeno od strane KGB-a sovjetskim znanstvenicima na daljnju analizu. U mnogim slučajevima, sovjetski znanstvenici jednostavno su ugradili podatke u vlastite disertacije."
Rusi čupaju vodokotliće i nosi 20 godina staru mašinu sa sobom
U jednoj od zadnjih uspješnih operacija Putin je uspio ukloniti adresar svih kontakata KGB-a koji se nalazio u zgradi Stasija. Uzeo ga je nekako prije nego što se tamo probila razjarena gomila.
- Danima smo palili povjerljive dokumente. Spalili smo toliko papira da je peć jednostavno popucala od vrućine - rekao je kasnije Putin.
Uskoro, slijedio je povratak kući. U stanu Putinovih razmontirali su sve, čak i WC školjke, umivaonike ponijeli su sa sobom u Rusiju.
- U Dresdenu je bilo užasno. U te četiri godine nismo ništa uspjeli uštedjeti. Auto nam je "pojeo" sav novac. Susjedi su nam dali 20 godina staru mašinu za pranje rublja i nju smo ponijeli sa sobom. Radila je još pet godina kad smo se vratili u Sankt Peterburg - ispričala je kasnije Ljudmila Putina.
Jörg Hofmann, novi stanar stana u Dresdenu, rekao je da se susreo s budućim ruskim čelnikom kako bi preuzeo ključeve.
Novi stanar u Putinovu apartmanu
- Deset ili dvanaest ruskih vojnika pomagalo je rastaviti namještaj i spakirati ga u drvene kutije. Imali su problema s perilicom rublja, na njoj je visilo šest muškaraca koji su ih nosili - prisjetio se Hofmann.
Na put od 1800 kilometara sa sobom u Lenjingrad povezli su i auto, onu Volgu koja puno troši.
- Kad smo se vratili, jedno vrijeme sam taksirao s Volgom, ali to nije baš za pohvaliti se - rekao je 30-ak godina kasnije Putin.
U Rusiji je sve do dvijetisućitih bilo dozvoljeno ponuditi prijevoz iz grada u grad osobnim autom, kao taksi, prije negoli su se pojavile različite aplikacije. Putin je, dakle, s obitelji bio otišao iz Lenjingrada, a vratio se u Sankt Peterburg. Tako će se grad uskoro opet zvati. Razočaran u sistem, digao je ruke od karijere špijuna i počeo voziti taksi kad se dogodio nenadani obrat...
Ako želiš biti pravi špijun, moraš imati i malo sreće.
