Ekranizacija nužno oduzima od knjige čak i kad joj nešto redateljski i glumački nadoda. Nekad to oduzimanje filmove i serije učini boljima, sažetijima, nekad nažalost iskasapi originalni tekst i uništi stvar. Serija „Normalni ljudi“ nije na razini istoimene knjige irske spisateljice Sally Rooney, ali ne možemo za nju reći da je loša. Osjetna razlika postoji, što se može zaključiti i po podijeljenosti koju izaziva među ljudima. Jedni preziru knjigu, a obožavaju seriju, drugi pak, poput mene, preferiraju roman. No postoje i oni koji mrze i roman i ekranizaciju. Takvih je ljudi doista mnogo. Ne sjećam se, zapravo, kad je zadnji put neko autorsko ime izazvalo takve salve pogrda i negativnih komentara kao Rooney. Znatiželjna kao i uvijek, morala sam se zapitati zašto. Radnja romana, pa tako i serije, naizgled je vrlo jednostavna. Pratimo ljubavnu vezu dvoje irskih srednjoškolaca, kasnije studenata, Marianne Sheridan i Connella Waldrona. Oba su lika društveno neprilagođena, anksiozna i iznimno pametna. Marianne živi s bogatom mamom i starijim bratom. Otac je umro. Dok je bio živ, bio je nasilnik i redovito je tukao svoju ženu. Nakon njegove smrti, ulogu obiteljskog zlostavljača na sebe preuzima sin. Connellova mama Lorraine radi kao kućna pomoćnica u njihovom domu. Connella je rodila kad je imala 17 godina i samohrana je majka. Rooney ne bježi od činjenice da je zajedno s kompliciranim obiteljskim odnosima, za razvoj likova i njihovog ljubavnog odnosa, pitanje klase od iznimne važnosti. „Novac čini svijet stvarnim“, kaže Connell. U tom trenutku Marianne i on sjede u Italiji, ona liže gelato. Connell ju je došao posjetiti u njezinu talijansku vilu zato što je u međuvremenu dobio studentsku stipendiju koja mu je omogućila da putuje Europom. Posve nam je jasno da su njegove traume više vezane uz manjak novca, nego uz odsutnog oca. Lorraine je izvrsna majka, što za Denise, Marianninu majku, nikako ne možemo reći. Ona kćerku uvjetuje financijski i dopušta svom sinu da je maltretira i nabija joj komplekse manje vrijednosti. Kod Connella oca, odnosno, novca ima premalo, kod Marianne ga pak ima previše. U jednom od mnogobrojih razgovora o knjizi, Sally Rooney objasnila je da nije zainteresirana za pojedinca, za Marianne ili Connella, već isključivo za njih dvoje kao par. Zanimalo ju je pratiti kako se likovi razvijaju kroz međuljudske odnose.
