Pišući svojevremeno u Expressu o debitantskom romanu Sergeja Lebedeva “Granica zaborava”, napisao sam da se radi o velikom ruskom romanu čiji je pripovjedač i glavni lik obilježen traumatičnom prošlošću. Ništa novo rekli bismo, jer je gotovo cjelokupna suvremena ruska književnost fatalno obilježena kompleksnom poviješću te zemlje, pogotovo nasljeđem preostalim iz Staljinova vremena, jer prava književnost, kao nijedna druga ljudska djelatnost, počiva na pamćenju i kolektivnim traumama. “Spoznao sam da je ruski jezik moja domovina, moj zavičaj; oni koji naseljavaju ruski jezik moji su sugrađani, moji drugovi”, kaže na jednome mjestu glavni lik iz romana “Granica zaborava”. Da podsjetim: Sergej Lebedev je po zanimanju geolog, rođen 1981. godine u Moskvi. Proveo je sedam godina u geološkim ekspedicijama na sjeveru Rusije i u Srednjoj Aziji. Wall Street Journal je “Granicu zaborava” proglasio jednim od deset najboljih romana objavljenih u SAD-u tijekom 2016. godine, dok su neki književni kritičari uspoređivali Lebedeva s Aleksandrom Solženjicinom.
614
prikaza
Faustovska priča Sergeja Lebedeva od nacističkih laboratorija do današnje Rusije
1/2
Nakon ‘Debitanta’, kojim je Lebedev, po mojemu mišljenju, čak i nadmašio sama sebe iz ‘Granice zaborava’, tu dileme više nema - Sergej Lebedev jeveliko književno ime, ne samo ruske, nego i svjetske književnosti
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
