Fetišizam, sado-mazohizam i kič u ime umjetnosti

Kristian Kožul hrvatski je kipar naširoko poznat još od diplomskog ciklusa Discoware (2003.). U tim prvim radovima manipulirao je poetikom kiča spajajući mala, blistava disko ogledala s njima potpuno nespojivim objektima poput invalidskih kolica i štaka. Nastavljajući u tom smjeru, stvara ciklus Asylum (2004.), u kojem kombinira dječju opremu sa sado-mazo elementima, a u ciklusu Licitari (2004.) ukrašava kacige motivima licitara i tabletićima pretvarajući ih tako u ironični suvenir. Kroz godine rad mu se logično razvija i mijenja, pa tako dolazi do gotovo apstraktnih biomorfnih oblika (Sisyphus Exalted, 2019.), kroz koje se naslućuju obrisi tijela. Kožul ovdje progovara o tijelu i njegovoj elementarnoj krhkosti, a sam kaže da ga je na najnovije radove inspirirala pandemija korona virusa zadnjih godina. Premda ga često doživljavaju kao kontroverznog zato što ulazi u osjetljive teme koje nerijetko budu sredstvo ideoloških manipulacija, sam sebe ne vidi tako. Njegov rad promišljen je i pronicljiv, a kroz komentar sustava vrijednosti današnjeg društva nastaju jedinstveni kiparski objekti. Kožul je umjetnik koji s razlogom slovi za jednog od najboljih hrvatskih kipara, a sve to bit će vidljivo na nadolazećoj izložbi.