Frljić: Napadali su me nacionalisti i salonski ljevičari

Oliver Frljić, beskompromisni kazališni redatelj, dizan u zvijezde ali i kritiziran zbog predstava u kojima se bavio fenomenima desnog ekstremizma i neofašizma u regiji, opet je u Zagrebu gdje u ZKM-u postavlja klasik Dostojevskog “Braću Karamazove”. Predstavu je zamislio u dva zasebna dijela tako da će komad imati dvije premijere – 26. i 27. veljače, no ako gledatelji žele doživjeti ‘Frljićeve Karamazove’ tada bi zapravo trebali pogledati oba dijela – prvi u kojem se bavi Karamazovima, te drugi u kojem razmatra obitelj kapetana Snegirova. S obzirom na Frljićev rejting društveno angažiranog kazališnog autora, rad na “Karamazovima” u ZKM-u prati pitanje o tome kako je uspostavljena veza s hrvatskom stvarnošću, no on ne otkriva ništa nego zagonetno odgovara – bujrum! Frljić se istaknuo angažiranim autorskim projektima u kojima je govorio o politički kontroverznim točkama zemalja bivše Jugoslavije. Također je na sceni promovirao svoju specifičnu poetiku šokantnih fleševa, začudnih simboličkih slika i drskog govora, koji iritira i desnicu i tzv. umjerene građane. U Hrvatskoj se i danas pamte njegove “Bakhe” s ukomponiranim govorom tadašnjeg premijera Ive Sanadera na splitskoj rivi, zatim “Aleksandra Zec” i “Šest likova traži autora” gdje je inscenirao raspojasanu Bujančevu svadbu na kojoj su biskup Bogović, Hasanbegović, Thompson, Klemm i Markić prikazani kao svinje što šmrču kokain. Nakon što je na vlastitoj koži osjetio progon političkih desničara, postao je kulturni gastarbajter. U tom svojevrsnom egzilu osvojio je kazališta Europe, najviše Njemačke, u kojima je na vrlo radikalan način govorio o svom viđenju ksenofobije, islamofobije, neofašizmu, antisemitizmi i općenito slabostima demokracije i gušenju sloboda. No, i u Njemačkoj, Austriji i Poljskoj pratile su ga kritike, otkazivanja izvedbi i demonstracije pred kazalištima te napadi Crkve jer se Europi nije svidjelo njegovo kritičko preispitivanje njezinog odnosa prema izbjeglicama. Usprkos tome, Frljić je europska senzacija. Postavio je niz značajnih predstava kao što su “Requiem za Europu”, “Second Exile”, “Gorki AfD”, “Ana Karenjina, “Zločin i kazna” i “Nebožanska komedija”, kritičar uglednog Guardiana Matt Trueman uvrstio ga je među pet najvažnijih redatelja europskog teatra, a njegova “Kletva” proglašena je najvažnijim događajem godine u Poljskoj.