Gabriel Garcia Marquez- Istina se krije u javnim zahodima

Konkretno, posrijedi je presjek autorova novinarskog rada između 1950. i 1984. Naglasak valja staviti na kolumnističko stvaralaštvo, koje, pored informativne jasnoće, obiluje ironijom i crnim humorom. I koje, što u domeni pisanja kolumne ne predstavlja iznimku nego pravilo, nije opterećeno inzistiranjem na autorskoj ideološkoj neutralnosti. Zbog toga nije problem, osobito čitajući tekstove pisane za madridski El País, registrirati Márquezovu naklonjenost lijevim revolucionarnim tendencijama, koje su krajem pedesetih i dalje zahvatile Latinsku Ameriku. Naglasak je osobito na trima zemljama: Venezueli, Kubi i poslije Nikaragvi. Tekst napisan za kubanski list Revista de Casa de Las Americas nudi kontekst danas nezamislivom revolucionarnom vrenju. Naime, u godinama koje su prethodile lijevom prevratu Latinska je Amerika dominantno predstavljala prostor američki potpomognutih diktatura. Državama su upravljali generali. Izuzev brutalnog razračunavanja s neprijateljima režima i ograničenja slobode govora, ondašnja su latinoamerička društva bila obilježena enormnim socijalnim razlikama. Taj milje, Márquezu poznat od djetinjstva, utjecao je na neskrivene simpatije prema obratima koji su, usprkos proračunatoj zapadnoj historiografiji, proizašli iz naroda (kao NOB u Jugoslaviji). U tom duhu, ali i kao dokument vremena, valja čitati tekstove poput “Ne pada mi na pamet ni jedan naslov” ili “Sandinistički udar. Kronika napada na ‘kuću svinja’”. Potonji rekonstruira gerilsko djelovanje Sandinističke fronte nacionalnog oslobođenja (FSLN) u Nikaragvi, usmjereno prema diktatoru i zločincu Anastasiju Somozi Debayleu, svrgnutom 1979. i ubijenom u Paragvaju godinu poslije u operaciji “Reptil”.