Galeriju “Krsto Hegedušić” u Petrinji pratila je zla kob. Prvo je stradala u Domovinskom ratu, kad je iz fundusa otuđeno 60 iznimno vrijednih slika, zatim je devastirana tijekom poplava koje su prije nekoliko godine zadesile taj kraj, a sad je zgrada galerije potpuno razorena u katastrofalnom potresu koji je 29. prosinca prošle godine uništio zaštićenu gradsku jezgru Petrinje te Sisak, Glinu i okolna sela u Sisačko-moslavačkoj županiji. Nasreću, spašene su sve umjetnine, od slika, grafika, crteža i fotografija do keramike i skulptura, koje imaju status zaštićenog kulturnog dobra, a zbirka je pohranjena u čuvaonice. Galerija “Krsto Hegedušić” djeluje u sklopu Pučkog otvorenog učilišta Hrvatski dom Petrinja. Smještena je na Strossmayerovu šetalištu broj 1, kraj crkve sv. Lovre, dakle, u središtu grada, a pored nje u Hrvatskom domu su i kazalište, knjižnica, kino, folklorni ansambl Petrinjčica i puhački ansambl te petrinjski radio. “S obzirom na to da Petrinja nema gradski muzej, Hrvatski dom je središnja kulturna ustanova u gradu”, kaže njegov ravnatelj Milan Herceg i napominje da je, prema prvoj procjeni statičara, zgrada Galerije “Krsto Hegedušić” dobila crvenu oznaku - svi su zidovi popucali, a stražnji dio galerije kompletno se urušio. Što slijedi? Obnova zgrade ili rušenje pa faksimilska rekonstrukcija? Herceg kaže da će se zgrada vjerojatno morati rušiti, no napominje da o tome tek trebaju odlučiti stručnjaci. U Galeriji je do rata bilo 676 umjetnina, a najvažnija zbirka je “Hrvatski likovni umjetnici” koja danas ima 400 djela respektabilnih hrvatskih likovnih umjetnika iz druge polovice 20. stoljeća. Među njima se ističu radovi slavnog Krste Hegedušića i Anke Bestal, koja je odgojila mnoge talente u Petrinji, između ostalih i Anku Krizmanić, zatim djela jednog od najznačajnijih slikara 20. stoljeća Ive Šebalja, kojega je kritičar Ive Šimat Banov nazvao “štafelajnim neumornikom”, tu su i slike Ferdinanda Kulmera, istaknutog umjetnika i pedagoga plemićkog podrijetla, koji je tijekom socijalizma bio “vječno sumnjivi grof”, a zatim se u samostalnoj Hrvatskoj počela voditi bitka oko njegova dvorca, u koji su se uselili Todorići, pa sve do naivca Ivana Lackovića Croate, akademkinje Nives Kavurić Kurtović, kojoj su tepali “prva dama hrvatskog slikarstva”, jedinstvenog i neponovljivog kipara Ivana Kožarića, dosljedne hiperrealistice Jadranke Fatur i multimedijalnih konceptualista Borisa Demura i svjetski slavne Marine Abramović, koja je u sedamdesetima bila polaznica Hegedušićeve Majstorske radionice. Evakuacija umjetnina obavljena je u jednom danu u zajedničkoj akciji Ministarstva kulture i medija, HGSS-a i zagrebačkih muzealaca iz Muzeja za umjetnost i obrt, Muzejskog dokumentacijskog centra i Galerije Klovićevi dvori. “Uz svesrdnu pomoć pripadnika HGSS-a uspjeli smo evakuirati oko 400 umjetnina, od slika i grafika do skulptura, te ih pohraniti u Gradski muzej Sisak.
Također smo spasili narodnu baštinu, koja je spremljena u prostorijama Folklornog ansambla Turopolje u Velikoj Gorici. Uspjeli smo izvući iz zgrade i veliki Steinwayov klavir, vrijedan 820 tisuća kuna, i pijanina koji, nasreću, nisu stradali u potresu. Oni su smješteni u Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje će ostati do povratka u Petrinju. Prezadovoljan sam što smo uspjeli spasiti sve umjetnine”, kaže Milan Herceg i napominje kako je prerano govoriti o vrijednosti spašenog fundusa - građu prvo treba popisati, evidentirati štetu i zatim procijeniti vrijednost. Odmah nakon razornih potresa Ministarstvo kulture i medija pristupilo je prvom pregledu stradale baštine, zatim je formiran stručni tim koji je krenuo s utvrđivanjem štete na nepokretnim i pokretnim kulturnim dobrima, a potom su angažirani i konzervatori iz cijele Hrvatske. Također, uspostavljena je koordinacija sa Stožerom civilne zaštite i komunalnim službama, a radi se i na formiranju stručnoga tima koji bi trebao odlučivati o modelu obnove. Prema Hercegovu mišljenju, restauriranje umjetnina vjerojatno neće biti potrebno jer su one u dobrom stanju. Naime, s povećavanjem fundusa Galerije “Krsto Hegedušić” proširivao se i prostor za depoe pa su zadnjih godina umjetnine bile pohranjene u uređenom tavanskom prostoru, gdje su i temperatura i vlaga bili optimalni za čuvanje umjetnina.
“Spašeno je 99 posto eksponata, koji su bili u jako dobrom stanju, jedino su se malo prodrmali u potresu. Na samo nekoliko slika razbijena su stakla, a na nekolicini eksponata vidljiva su manja oštećenja. Dečki iz HGSS-a bili su jako pažljivi prilikom spašavanja umjetnina”, kaže Zvonimir Martinović, petrinjski slikar i dugogodišnji voditelj Galerije “Krsto Hegedušić”, a sad umirovljenik te pojašnjava kako umjetničku građu nije bilo moguće evakuirati kroz hodnike, zbog štete na objektu i straha od novog potresa, pa su HGSS-ovci manje umjetnine i slike izvlačili uz pomoć dizalice kroz krovni prozor Galerije, a velike spuštali niz stepenice.
Martinović je pohvalio i Galeriju Klovićevi dvori, koja im je poslala sanduke i omogućila prijevoz do Gradskog muzeja u Sisku. Zatim su kustosice MUO-a i MDC-a te drugi članovi Stručne skupine za evakuaciju umjetnina nastavili rad na prihvatu i pohrani građe. Svi su predmeti omotani u zračne folije, sortirani prema dimenzijama i zatim pakirani u označene kartonske kutije koje su smještene na police. Umjetnine većih dimenzija fiksirane su uz pomoć užadi kako ih nova podrhtavanja tla ne bi dodatno oštetila. Također je zabilježena i točna lokacija svakog pojedinog predmeta u kutiji i na policama zbog kasnijeg lakšeg pronalaženja. Galerija “Krsto Hegedušić i suradnici” osnovana je u Petrinji 1987. u spomen na velikog umjetnika Krstu Hegedušića, koji je rođen u Petrinji 1901., gdje je njegov otac službovao u tamošnjoj školi. U početku je bila namijenjena prikupljanju i prezentaciji radova Krste Hegedušića i mladih umjetnika, koji su bili članovi njegove čuvene Majstorske radionice na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od 1950. do 1975. godine, dakle, imala je memorijalni karakter, a fundus se popunjavao donacijama Hegedušićevih učenika, zatim umjetnika koji su izlagali u Galeriji, ali i zaslužnih građana Petrinje. “Galerija je imala iznimno veliki značaj ne samo za Petrinju i njezin kulturni život, nego i za cijelu Sisačko-moslavačku županiju. Imali smo respektabilnu zbirku radova hrvatskih likovnih umjetnika, od ulja i grafika do skulptura, a organizirali smo i brojne izložbe koje su bile u rangu zagrebačkih”, kaže Zvonimir Martinović, bivši voditelj Galerije. Odmah nakon otvaranja Galerije priređena je prva izložba na kojoj su predstavljeni donirani radovi Krste Hegedušića i njegovih suradnika, a članke u katalogu napisali su Vladimir Maleković, bivši ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt i autor monografije o Hegedušiću, te Vjesnikov novinar Milan Sigetić. Krsto Hegedušić je bio profesor i voditelj Majstorske radionice na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u kojoj su stasali istaknuti predstavnici suvremene hrvatske likovne scene. Hegedušić je bio i osnivač Grupe Zemlja, koja je utemeljena samo mjesec dana nakon što je uvedena diktatura kralja Aleksandra u Kraljevini SHS, dakle, tijekom velike svjetske ekonomske krize između dva svjetska rata. Zemljaši su u umjetnost unijeli socijalnu tematiku, ljevičarske ideje i kritički odnos naspram dotadašnjih motiva u slikarstvu. Tako njihovim slikama dominiraju motivi radnika, seljaka, invalida i siromaha te živopisni prikazi gradske periferije i sajmova. Smatraju ih jednim od glavnih protagonista lijevog fronta u umjetnosti, no treba reći da su se istodobno svojim umjetničkim stavovima suprotstavljali idejama Sovjetskog Saveza. “Iz Galerije ‘Krsto Hegedušić’ otuđeno je tijekom Domovinskog rata, kao i tijekom Oluje, mnogo umjetnina - neke nikad nisu vraćene, a neke su stanovnici Petrinje, nakon povratka u grad, pronalazili u svojim kućama te ih vraćali Galeriji”, kaže ravnatelj Hrvatskog doma Milan Herceg te dodaje kako je zgrada galerije bila zapuštena, onečišćena i oštećena, jer su je okupatori također koristili za svoje potrebe, no zidovi su, nasreću, ostali cijeli. Poslije Oluje je Galerija detaljno obnovljena, uređen je i podrum, a uvedeno je centralno grijanje i riješen klimatski sustav.
Prema podacima Ministarstva kulture i medija, tijekom Domovinskog rata je iz galerije u Petrinji otuđeno 60 umjetnina. Od preostalih radova bilo je oštećeno 18 slika, koje su obnovljene u restauratorskim radionicama zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Za sada je iz Srbije u hrvatske muzeje, crkve, manastire i arhive vraćeno 29.885 pokretnih kulturnih dobara, a u Petrinju samo dvije slike. Iz Ministarstva tvrde da je dokumentacija s popisom i katalogom umjetnina i pokretnih kulturnih dobara otuđenih u Domovinskom ratu za koje se ne zna gdje se nalaze, a među njima su i slike iz Galerije “Hegedušić”, “proslijeđena Ministarstvu unutarnjih poslova, Interpolu i Europolu na daljnje postupanje”. U petrinjsku galeriju vraćena je prije pet godina vrijedna slika “Sirena u Veneciji” (akril, 65x95 cm) Ferdinanda Kulmera, koju je Martin Henc, vlasnik zagrebačke galerije Mona Lisa, kupio na sajmu na Britancu i nakon provjere autentičnosti vratio bez naknade pravom vlasniku - POU Hrvatski dom u Petrinji.
Prije dvije godine pronađen je i rad Ordana Petlevskog “Oblik sa znacima”, koju je također otkrio vlasnik zagrebačke galerije Mona Lisa. Naime, taj veliki gvaš Ordana Petlevskog, dimenzija 100×70 cm, bio je ponuđen toj Galeriji, koja ga je otkupila s idejom da ga izloži i potom proda. No kad su saznali da je riječ o umjetnini otuđenoj tijekom Domovinskog rata iz petrinjske galerije, odlučili su je ustupiti Pučkom otvorenom učilištu Hrvatski dom. Martinović kaže da su u fundusu Galerije imali i 12 originalnih Hegedušićevih radova, između ostalih i osam ulja, no uspjeli su pronaći samo šest, uglavnom crteža, primjerice, “Lik seljaka”, “Bogec Bistrički” i “Zeleni kader”, dok ulja nisu pronašli. “Sretni smo što Galerija ipak ima dio Hegedušićevih originala, koji su najvredniji eksponati”, kaže Martinović. Poslije rata je devastirani galerijski fundus obnovljen inicijativom Ministarstva kulture, kad je tadašnji ministar Božo Biškupić organizirao donatorsku izložbu “Grad Zagreb i zagrebački umjetnici gradu Petrinji”. Tad je 37 umjetnika, koji su većinom bili suradnici Hegedušićeve Majstorske radionice, poklonilo svoje radove petrinjskoj galeriji. Među njima se ističu radovi “Pokroviteljica” Nives Kavurić-Kurtović, “Kolaž” i “Kompozicija” Miroslava Šuteja, “Žena” Ive Šebalja, “Susret” Đure Sedera, “Kad budem lud i kad budem ništa” i “Čuvar Tebanske tvrđave” Zlatka Kesera. Svoje radove donirali su i Vasko Lipovac, Zlatko Šimunović te mnogi drugi istaknuti umjetnici. “Krenuli smo sa 70-ak vrlo vrijednih radova, a do 2016. godine, kad sam otišao u mirovinu, prikupili smo zbirku od 400 umjetnina, od slika i skulptura do lokalne lončarske baštine”, kaže Martinović i dodaje kako je tom prigodom Biškupić predložio da svaki umjetnik nakon izložbe u Petrinji pokloni jedan rad galeriji kako bi se popunila galerijska zbirka. Na sugestiju ministra Biškupića, galeriji je 1996. godine promijenjeno ime u Galerija “Krsto Hegedušić”. Također joj je promijenjena i koncepcija pa galerija ima izložbeno-galerijski prostor za različite likovne programe i umjetnike koji su bili povezani s Hegedušićem i Petrinjom, ali i za one koji su nekad živjeli u Petrinji pa mogu svjedočiti o povijesti i kulturi grada i petrinjskog kraja. “Osim šest crteža Krste Hegedušića, u kolekciji Galerije ističu se i dvije mape nedavno preminulog Petrinjca Ivana Kožarića - ‘Ribar’ i ‘Buqe gena’ te portret Krste Hegedušića koji je napravio Zlatko Kauzlarić Atač“, kaže Martinović. Od ostalih umjetnika treba spomenuti radove slikara Dalibora Paraća, Ive Kaline, Eugena Kokota i Matka Trebotića, grafičara Nevenke Arbanas i Hame Čavrka, te kipara Stjepana Gračana. U fundusu Galerije je i rad multimedijalne umjetnice Marine Abramović “Sretonosni pojas II”. “Politika naše galerije je bila da afirmiramo sve likovnjake koji su bili vezani uz Petrinju, bilo rođenjem ili djelovanjem, te one koji su bili povezani s Krstom Hegedušićem”, napominje Martinović te dodaje kako je slikar i grafičar Anton Cetin, koji više od 40 godina živi u Kanadi, poklonio Galeriji zbirku od 80 radova, a od toga i šest crteža koje je crtao na likovnoj Akademiji, gdje mu je Hegedušić bio učitelj. U fundusu Galerije nalaze se i radovi umjetnika koji su u jednom razdoblju života živjeli u Petrinji slikajući ili radeći kao nastavnici likovnog odgoja u petrinjskim školama. Primjerice, to su iznimno vrijedna “Pieta” Viktora Samuela Bernfesta i bakreni reljef Mile Vod, prve školovane kiparice u Hrvatskoj, koja je realizirala prvu javnu skulpturu u Petrinji - spomenik Stjepanu Radiću na istoimenom trgu u Petrinji. Čuvaju se i radovi slikara Petra Salopeka, Antuna Borisa Švaljeka i Lovre Findrika, koji je također radio javne skulpture po parkovima Petrinje. Primjerice, upravo je Findrik 1972. godine realizirao poznatu brončanu skulpturu “Čovjek i bik”, koja je podignuta ispred Gavrilovićeve tvornice.
Među ostalim zbirkama, ističe se kolekcija umjetničke fotografije, računalne grafike i obojenog stakla te lončarskih predmeta, koja je specifična po tome što se u njoj čuvaju lončarski predmeti Mateja Stanešića, posljednjeg živućeg majstora lončara u Petrinji. U fundusu galerije nalazila se i mala knjižnica s tristotinjak naslova iz područja likovnih umjetnosti, kataloga i monografija. U Galeriji “Krsto Hegedušić” održano je do danas gotovo tri stotine izložbi na kojima su promovirani brojni likovni umjetnici, ali i lokalna kulturna i umjetnička baština te povijest i običaji petrinjskog kraja. Primjerice, zadnjih godina priređivale su se izložbe iz ciklusa “Skriveno blago Galerije” autora Zvonimira Martinovića. Na jednoj od njih predstavljene su vrijedne umjetničke donacije Galeriji, primjerice, donacija ugledne petrinjske obitelji Gener, koja je Petrinji darovala radove Vilima Muhe, Ivana Tucića, Ive Pejakovića, Josipa Stanića Staniosa i drugih umjetnika, a zatim i donacije iznimne umjetnice, kiparice i slikarice Vere Fischer, koja je tijekom Drugog svjetskog rata radila u Narodnoj fronti u Petrinji, te grafičara i profesora Vilka Žiljka, koji je uvelike pridonio razvoju digitalnog tiska. Može se reći da petrinjska Galerija “Krsto Hegedušić” ima doista respektabilnu zbirku vrijednih umjetnina, no ni prije potresa nije zapravo imala potpune uvjete za stalni postav. Možda je sad vrijeme da se kod obnove Petrinje razmisli o rješavanju tog problema te da grad mesara i radnika, kako se često zna definirati Petrinja, preraste u grad kulture.
